Ovaj post pišem danima….i kad sam sve lijepo napisala, pripremila fotkice…riknuo je wifi.
Ostala sam u Nanu do kraja…sveukupno sam bila 11 dana. Imala sam ideju da odem u neko super malo selo 50 km od Chiang Raija na neku farmu jagoda. Al nakon prespavanih buseva više nisu imali mjesta za mene. Tak da mi se nije išlo u Chiang Rai na dva dana, bez te farme….jer znam da je cijeli taj dio za ostat minimalno 10 dana.
Ekipa u hostelu je skroz ok, s par ljudi sam se baš dobro kliknula – pivica, klopica, šetnja, mali noćni razgovori.
Bilo je naravno svakvih likova i likica – neki simpa i normalni, neki naporni, neki šutljivi. Al sve u svemu, nije bilo loše. Raznolikost. Obožavam gledat kak se ljudi u hostelu izmjenjuju, a s tim i energija i atmosfera….neki sa sobom donesu šleper pozitive, neki šleper negative, neki šleper dosade, a neki nezainteresiranosti…i kad odu, ode ta energija i dođe nova….zanimljivo skroz.
Nakon chilla vrijeme je za akciju – čak i za usporene 😉
Nas nekoliko smo dva dana rentali motore, pa smo se vozikali okolo.
Motor rentaš za 50 kuna cijeli dan, a benzin za 200 km te košta točno 10 kuna. Već sam si jednom obećala da ću naučit vozit do sljedećeg puta – nisam to napravila. E sad bome budem 🙂 ….ovak mi je glupo jer uvijek moram ko neka jadna mala ženskica žicat….ej mogu s tobom ….. il neka takva debilna spika.
U svakom slučaju, jedan dan smo otišli do jednog slapa tu blizu….cca 60 kilometara odavde. Kad je bilo vrijeme ručka smo stali u nekoj prčvarnici ….kao klopica. Gledam oko sebe i vidim niz raznih malih zastavica….sve kao neke smiješne nevjerojatne zemlje….i ono hrvatska i bosanska zastava – nemoj me zajebavat.
Prije par dana sam se naravno probudila iza 10…..jer se nemrem ranije izvuć iz kreveta….smiksam si kavu….uzmem banane i neku rižu od večere…dođem na terasu i kao…bla bla bla….kaj bumo danas radili….a tu kao u blizini postoji nekakav tradicionalni način rađenja soli. Vidla sam na razglednicama i izgleda mi brutalno “old skul” …..i neko veli….možda ta sol…..oko 11 smo krenuli….cca 200km….a mrak pada u 18h.
Cesta je – Bože me sačuvaj….zavoj na zavoju….i gore dole….za ispizdit….stvar koja me fascinira tu je da su promijenili kulturu koju uzgajaju, rižina polja su formirana na tipičan način…. stepeničasto….i sada na svim tim rižinim poljima raste kukuruz….kaj je tolko nevjerojatno za vidit….baš onak….daj me nemoj….vi tu jedete rižu za doručak, ručak i večeru….kog vraga sadite kukuruz!?!?
Selo sa soli je prekrasno. Prava idila. Tu sol radi jedna obitelj….znači doslovno dođeš u njihovo dvorište i kuću. Imaju nešto ko kod nas bunar i iz njega vade sol pomiješanu s vodom. Onda u kući imaju ložište, iznad kojeg stave u košaru tu smjesu iz bunara i čista sol pada dolje u posudu. Izgleda tolko logično, al tolko primitivno, da čovjek ne može vjerovat da to vidi.
Nakon toga smo napravili krug do Nana, vozili smo se kroz prastaru šumu….piše i na cesti tabla “ancient forest” ….kak to zgleda….divno, divno, očekuješ patuljke i šumske vile. Prekrasno! Ostala sam bez daha. Na žalost fotke to nikak ne mogu dočarat, pa ih neću ni stavljat.
Na povratku smo prošli kroz još neki gradić veličine Nana, naravno imali su neki sajam, stali smo … prejeli se raznih pizdarija. Uzela sam neko povrće ko na štapiću i bilo je tolko začinjeno, suze su mi počele teći. Onda me pozvala neka ženskica na svoji štand, imala je neke male sitničice zamotane u bananino lišće – i kao jedi ovo, jedi ovo….dala mi je valjda 6 tih malih stvarčica…..jako fino.
Došli smo nazad po mraku i smrzli smo se skroz. Al nema veze.
I prekjučer navečer, prvi put u Tajlandu – sam bila vani. O sweet Jesus, kaj je to….kaos! Kao neki šoping centar i onda ima oko 10 lokala i čuješ istovremeno muziku iz svih lokala. Mladi Tajlanđani piju ko ludi i onda se ruše, ne mogu hodat. Kak to obično bude, skupilo se nekoliko grupica stranaca…i neko je znao di je neki disko, koji radi čak do 2 u jutro. Daj zamislite….disko pa radi do 2. I naravno, cijeli prizor je još apsurdniji, muzika je još veći trash, svaku pjesmu pjeva drugi pjevač, al nisu karaoke u pitanju – koje oni tu obožavaju. Prepresmiješno. I da, zbilja se “disko” zatvara u 2. Smijeh!
Valjda od silnog spavanja – imam neki problem, zadnje dvije noći ne mogu spavat – totalna insomnija. I kaj je najjače, nakon 2 neprospavane noći…sam išla na noćni bus za Bangkok – 10 sati drndanja, jedina strankinja u busu, jer ne uzimam ni VIP buseve, ni first class, ni ništa tome slično – nego najveći mogući trash.
Crknuta sam! Mislim da mi mozak ne radi uopće….sve prazno!
Roknula sam dvije kave, pojela neke noodliće na placu, kupila si neko voće …istuširala se…i sad sam spremna …ne znam za kaj….trebala bi u šoping.
I tak….mašem vam jako i šaljem usijane pusice iz prevrućeg Bangkoka!
Fotkice – prek dana je svijetlo jednostavno prejako i hrpa slika je koma..tak da sam ono kaj je donekle ok!
- Orginalni JI Azija kokošinjac
- ovak izgledaju restači
- Nanske ulice – divotica 🙂
- Ovak izgledaju restači
- Zastava
- I da…kad se maknete iz Bangkoka…ovu su uvijek koševi za smeće
- Oko slapa
- Oko slapa
- Prepostavka je da je pauk iil neko takav zaspao na drvetu…i onda ga je poklopao neki crv
- Pejzaži
- Cesta prema soli
- Zabit prema soli
- Konačno – selo Boklua
- kao bunar iz kojeg vade sol
- Ložište
- Ključa 🙂
- i jeeeeaa – sol
- Stajling za noćnu vožnju – kak sam tenisice ostavila u BKK, neki će bit oduševljeni kad vide ove divne cipelice koje su već godinama za otpis 🙂
- Večerica s placa prije izlaska – riža i povrće i mrak riba koja je naravno zamotana u bananino lišće