Michael i ja smo se sreli u busu za Pakse. Našli smještaj u Pakseu, odlučili se rentat motor i otić na Bolaven Plateao – visoka regija u južnom Laosu. Inače priroda u Laosu je drukčija od one u Kambodži – zelenija, razigranija.
Našli smo zgodan smještaj, super indijsko mjesto za klopu….
Bolevan Plateao je poznat po plantažama kave, slapovim, malo hladnije neg u Pakseu, može vas uhvatit kiša. Postoje dva kruga koja je moguće napraviti manji i veći. Rentali smo motor, spakirali najosnovnije – minimalizam na zavidnom nivou, ko i uvijek.
Nismo ni izašli iz Paksea, a ja sam se već zaljubila u Laos! Zeleno, brdovito, ko u bajci. Ljudi veseli i nasmijani. Nismo stigli popit kavu u Pakseu i kad smo krenuli ko sumanuti smo tražili kavu. Nismo ju našli, a plantaže svuda oko nas.
U Laosu se ne možeš kupat u badiću, možeš, niko ti neće niš reć, bit ćeš čudan i svi će te fotkat.
Došli smo na neki slap… bila je neka lokalna ekipa, ženske su na nekom tepihu kuhale, muški su sjedili u rijeci s gajbom pive – klasika.
Sjeli smo se na neku klupu ispred rijeke i gledali vodu. Nakon 5 minuta su nas pozvali na pivu – Michael se kupal s njima i cugal. Meni se fakat nije dalo u vodu u dugim hlačama i bijeloj košulji pa sam otišla k ženskama.

Imaju neke super mini eko prenosna kuhala.
Kad su ženske završile s kuhanjem – svu klopu su odnesle u rijeku i tam se klopalo. Sve su otišle, tak da više nisam imala neki izgovor. Uputila  sam se u zmazanu vodu u svojoj ekstra šminkerskoj beloj košulji.
Zabava je završila – nismo baš razmišljali di bumo spavali. Večerali smo rižu i juhu, popili još par piva s njima i to je to. Dali su nam tepih, deke, jastuke i to je to –  Lao Style – happy and enjoy. Oni su se zavukli u svoj šator. U pet su nas zbudili i pokret.
Slijedeći dan smo spavali u mjestu – mislim da se zove Tad Lo. Ostali smo u super smještaju. Sobu mi je teško opisati – recimo neko lagano i savitljivo drvo za zidove od nekih 2 metra i nema stropa.

Dok smo se šetali po tom malom gradiću ekipa u nekom kafiću nas je pozvala na pivu…..i opet ista priča….cugica, čagica, druženje s divnim ljudima. Razlika Laosa i Kambodže je u tome, da tu i žene cugaju. Kak nam je bilo zabavno odlučili smo se za veliki krug – super fail. 🙂
Taj dan nismo uspijeli nać nikakv smještaj.

Slijedeći dan smo vidli zaista najljepši slap na cijelom Platou. Sjebalo nas  je vrijeme, luda kiša loša cesta i usrani motor. Tak da smo taj dan završili u Paksongu…..u nekom prelošem kineskom smještaju…slijedeće jutro kiša. Paksong, ništa za radit, samo jedno super mjesto za pit kavu – visili smo tam pol dana, zaključili da ćemo ostat, al mijenjamo sobu….i završili smo u još usranijoj sobi, s hrpom pauka, svakakvih životinja i zrikavcem točno iza moje glave – popizdila sam.

Nemoram reć da više nisam imala kaj nosit, jer baš nije bilo pretoplo, roba u kojoj sam se kupala prvi dan se nije uspijela posušit i tak…Slijedeći dan smo došli u Pakse – hvala bogu.
Otišli smo do slatkog sela Champasak – na rijeci Mekong, tam malo čilali, otišli vidit Wat Phou – neš ko Angkor Wat, samo puno manje.
Sutra odlazimo iz Paksea…..dok smo čekali bus kad smo prešli granicu smo vidli super poznato mjesto 1000 otoka na samom jugu…. izgledalo je prekrasno, otoci u Mekongu – ludilo. Sutra idemo tam – Don Det, manji otok.
Slike s Platoa slijede sutra il koji drugi dan.
Puno pusica i veliki mah.