Sardinija je prepuna legendi, skrivenih istina, tajnovitog života i mistike. Sardinija će vas skužiti i pokazat će vam se licem koje tražite i koje je za vas savršeno. Promjenjiva. Zanimljiva.
Sardinija je otok kontrasta – od najluksuznije Smaragdne obale, preko napuštenih sela sa samo jednim stanovnikom u unutrašnjosti, do velikih gradova kao što je Cagliari. To je zemlja pastira i elite. Zemlja devijantnih Berlusconijevih zabava, zemlja vila i divova, zemlja Nuragija, zemlja bajki…vaših bajki, kakve god one bile!
Ako tražite bajku – otiđite na Sardiniju! Prepuna ih je!
Sardinija se često opisuje kao kontinent! Ne zbog veličine, nego zbog posebnosti. Dok sam se vozikala po njoj dobila sam baš takav dojam.
Vale je u velikoj brizi za moje zdravstveno stanje. Javlja mi kako su ona, Gabi i Luisa planirale u Muzej vulkanskog stakla, al dolaze u Mamoiadu jer je tamo karneval i ja sam blizu pa se vidimo – juuuuupiiiii!
Vale je prava Sardinijska vila!
U subotu sam krenula iz Oliene prema Mamoiadi, prošla kroz Orgosolo, spustila se do grada i uživala u slavnim muralima. Uskoro sam zagrlila Vale, Gabi i Luisu! Što može biti lijepše!? To subotnje popodne mi više nije bilo mučno. Ako mi je i bilo, nisam primjećivala.
Već poznati zvuk Sardinije me svojom meditativnom magijom izliječio. Zvuk zvona!
Mamoiada je malo selo u srcu Babagie, izolirane pokrajine visokih brda i pastira.
Mamuthones i Issohadores su glavni simboli Mamoiade. Jeste li čuli za njih? Stanovnici Mamoiade jako dobro znaju za naše Zvončare. Mamoiada je i karneval. Neobičan, mističan karneval star 2000 godina. Mamuthonesi postoje otkako je i Mamoiade. Ne postoje prvi Mamuthonesi, ne zna im se porijeklo. Oduvijek su dio tradicije ovog čarobnog planinskog kraja.
Tko su Mamuthones i Issohadores?
Nitko. Ne postoje. Oni su prebrazba! Nisu ljudi. Kada muškarci stave na lice drvenu, crnu, umjetnički ručno izrađenu masku oni više nisu ljudi – oni su postali Mamuthonesi!
Nestvarni su. Magični. Snažni! Preobrazba… Kada stave na leđa splet od 30 kila teških zvona i obuku tamne ovčje kožuhe, prestaju biti ljudi. Kada glave umotaju u ženske marame, više nisu ljudi! Nisu muškarci, nisu žene….Mamuthonesi, 2000 godina….iskonska sila, snaga! Kolektivna duša stare Sardinije. Svake godine drvene maske brišu crte lica muškaraca Mamoiade!
Na Sv. Antonija, u veljači, prvi puta svake godine počinje veliki karneval….plesna povorka Mamuthonesa i Issohadoresa! Prvi i najveći. Nakon Sv. Antonija zastrašujući Mamuthonesi i veseli rasplesani Issohadoresi povremeno kroz godinu zauzmu ulice Mamujade. Takva je ovdje tradicija od samih početaka civilizacije.
Issohadoresi, obučeni u crveno, počinju povorku. Njihov korak je lagan. Plesan. Mamuthonesi “plešu” kako im diktiraju Issohadoresi, teškim ritmičnim korakom, ispod teških zvona…
Vječna izmjena zime i proljeća, osvajača Sardinije i iskonskih Sarda. Vječni ples života i smrti. Sve je to simbolično utkano u ovu mističnu tradiciju Mamoiade!
A možda i nije …možda je to samo još jedna obična karnevalska povorka? Jedan od stotine tradicijskih karnevala na Mediteranu? I možda u tom nema magije! Možda je to samo uobičajen način na koji se slavi dolazak proljeća. Možda nema stotine pastirskih sudbina brdovite Babagie satkanih u ovu tradiciju? I nije li za stanovnike Mamoiade bolje da se bave proizvodnjom vina, jer su u tome odlični! U vinu je njihova budućnost. Ali stanovnike Mamoiade je nemoguće razdvojiti od njihovih predaka….dijele istu sudbinu, isti identitet.
Povijest ove tradicije je obavijena tajnom. Čula sam razne varijante. Interpretacija je subjektivna jer Mamuthones i Issohadores mogu predstavljati sve! Život jednog malog sela, život velikog grada, život pokrajine pastira i život cijele Sardinije. Život svakog putnika koji ovdje navrati. Univerzalnu borbu i patnju, ples koji diktira netko drugi! Crno i bijelo. Lagano i teško.
“Mi nismo ljudi, mi smo Mamuthonesi”!
Tko su oni? Ono što želiš vidjeti u ovoj bezvremenskoj tradiciji…