Ekipica, bolje sam! Završila sam s antibioticima i više me ne boli…..juuuuhuuuu!!!!

Svaki dan buđenje, doručak, šetanja, pakiranje sve zmazanijeg ruksaka, autobusi, kolodvori, cijenkanje, vožnje u tuk tuku. Nemam nikakve brige na svijetu osim lovit jedan smjer. Mogu ostat gdje god poželim, kolko god poželim…..ako neš želim izbjeć samo moram kupit neku ultra jeftinu avionsku kartu ….super lagano i super veselo.

Naučila sam uživat u jednostavnostima, malim stvarima. Nema najdivnijih zalazaka sunca, nema najveličanstvenijih gradova, najgenijalnih Angkor Watova….nema najdivnijih ljudi. Postojiš ti u nekom tijeku ko promatrač. Ubačen si u tuđe živote i često tuđe događaje, malo ih promijeniš, ostaviš najminimalniji trag i sutra te nema. Ništa nije tu zbog tebe, sve je tu zbog nekog drugog i sve je tu apsolutno neovisno od tebe. Potpuno si nevažan faktor u svemu. Bitno je pristupit svima i svemu s velikom toplinom i ljubavi. Bitno je imat namjeru vidjeti najdivnije, nevažne sitnice.

Tri dana smo bili u Luang Prabangu, najultimativnija lokacija u Laosu, svi ga obožavaju. Miran, ne nabrijan, izrazito koloonijalno uređen, francuski utjecaj ogroman. Možete čilat po skupim bircevima ili na lokaknom placu. Možete se zbudit u 5 u jutro i vidjet super popularno dijeljenje hrane svečenicima po ulicama grada – navila sam si sat, al sam odustala. Možete vidjeti cijeli grad s Pagode na malom brdašcu u centru. Možete otić na najdivnije prekrasne modre slapove i kupat se…..možete svašta.

U Luang Prbangu možete ostat hrpu vremena. Fantasičan grad …..tu sam pila najskuplju pivu, jela najjeftiniju i najfiniju ribu u Laosu. Grad u koji bi se vratila da se opustim i da dobijem malo onog finog europskog osjećaja.

Trenutno se vozimo na sporom brodu po Mekongu…..vožnja traje 2 dana. Danas osam sati u brodu….spavamo u nekom gradu…..onda sutra opet…..dođemo do granice s Tajlandom i lovimo bus za Chang Rai. I to je to, Laos ostavljam za neki drugi put!

Velika pusa