Mnogo puta sam spominjala vojnu huntu koja je godinama vladala Mijanmarom.

Što je točno vladavina vojne hunte značila za život Burmanaca? Zbilja ne znam.

Hunta je stvorila tišinu. Glasnu i tužnu tišinu. Tih godina je Burma u prenesenom smislu nestala s lica zemlje.

Hunta je bila na vlasti od 1962. godine. Preuzeli su vlast kroz državni udar i uslijedila je vladavina stravično brutalnog režima. Mijanamar je u tom periodu bio jedna od najsiromašnijih zemalja na svijetu.

Ima jedan fantastičan dokumentarac koji prikazuje kako se odvijala tzv. Šafran revolucija 2007. godine. Film je skroz zanimljiv i znam da ga ima po netu – Burma VJ

Nakon godina prosvjeda, ubijanja i zatvaranja političkih protivnika, 2010 su započeli demokratski procesi.

2011. je službeno prestala vlast vojne hunte. Uslijedila je “disciplinirana demokracija”. Život je postajao bolji, ali ne i skroz dobar. Ljudi i dalje nisu imali slobode kakve su nama poznate. Promjena koju sam vidjela nakon izbora u studenom 2015. me iznenadila. Svi su pričali o tome. Tišina je nestala. Nakon 1962. godine je prvi put izabran nemilitantni predsjednik i to je ogromna stvar.

2014. sam se skompala s jednom curkom u Yangonu. Bila je na faksu, studirala je engleski. Kada sam ju tada pitala o politici elegantno je odignorirala moje pitanje. Vješto je prebacila temu. Upravo time mi je savršeno jasno odgovorila. Srele smo se i 2016, popile smo čaj, pojele salatu od zelenog čaja. Tipično ženski, blesavo smo se smijuljile i vodile nesuvisle razgovore. Prešle smo na neš ozbiljnije teme. Sa ponosom mi je pričala o izborima, o NLD-u, o Aung San Suu Kyi, o tome kako Mijanmar konačno ima priliku biti “normalna” zemlja. Zna da treba puno vremena za te promijene, zna da to nije lako, ali nada se da će njihov život biti bolji.

Primijetila sam koliko uživa u slobodi koju prije dvije godine nije imala.

Ne znam ništa o boli i užasu trenutka kada ti u najnormalnijem i najnezanimljivijem danu uniformirani vojnik pozvoni na vrata. Kada ti govori da se gradi cesta od A do B i da ju ti ideš graditi odmah sada. A tvoji sin od 10 godina, on ide na cestu od C do D.

Mi na zapadu imamo vrlo lako dostupne informacije o sustavima u kojima živimo. Čini nam se da većina buke nezadovoljstva prividnom demokracijom odlazi u prazan prostor. No, ipak postoje genijalci koji povremeno sustave dovedu do ruba. U našim svjetovima sve to se čini beznačajnim, ali u konačnici želim vjerovati da to nije baš tako. Naše slobode su ugrožene, ali na sasvim drugačiji način. Sustav u kojem su Burmanci živjeli od 1962. godine…. u takvom sustavu zaista možeš samo biti u svom zenu prihvaćanja, možeš davati almove svećenicima, živjeti mirno i tiho. Prisiljen si biti najposlušniji, najtiši i najnevidljiviji.

Burmanci vjerojatno ne znaju koja ograničenja će biti stavljena pred njih. I to je u redu, sva deklarativno demokratska društva imaju slične puteve i slične tihe borbe.