Ta na na na – nakon presmiješnih pokušaja prelaska tajlandske granice bez vize, pa spuštanja do Vientiana po vizu, pa nakon znate svi čega….. i nakon sedam mjeseci u dragoj Jaskici, evo me u Bangkoku. Niko sretniji od mene. Luftam glavu na plus 28. Imam novu putovnicu, finu poštambiljanu vizu za Tajland, kartice, čaroban rozi Canon – koji su mi posudile divne prijateljice, oprani ruksak, krasne plave sandale koje me ne žuljaju a koje su mi moje prekul cimerice s posla kupile dok sam još bila u Burmi, finu tanku malu vreću od Andree, super sigurnu malu torbicu oko struka za putovnicu i kartice – s kojom me tata počastio. Ko u snovima. …puno sam bolje opremljena nego ovo proljeće – hvala vam
Tolko sam van sebe, da ne znam kaj bi od te mega sreće.
Sad kad sam tu, nemam osjećaj da sam u ovom otkačenom kutu svijeta bila prije sedam mjeseci, ko da sam se jučer skitala po Laosu. Možda sam i tolko hepi, jer mi je prst sudbine htio nametnuti Tajland kao ultimativnu prepreku. Čak je i tranzitnu vizu za Tajland, bilo teško dobit. I onda kad me se tješilo mi se govorilo – bolje je da nisi otišla u T., možda je to sudbina, možda bi ti se nekaj još gore dogodilo da si otišla. Znam dobro zakaj se to tad govorilo. Al nema babe roga i Krampusa. Samo je Sveti Nikola tu, ulaštimo čizmicu, napišemo pismo i darovi nam samo padaju unutra. To tak je ….i ja u to ultimativno vjerujem. Nisam pisala pismo Svetom Nikoli ove godine, al sam dobila ultra poklone.
Ne tvrdim ja da ne djeluje i ne funkcionira priča s baba rogom, al ko nju šljivi. Imamo Svetog Nikolu s puno boljim principom.
U studenom su me tak jako zasvrbili tabani – da je to već bilo za dijagnozu. Kak prave ljubavi nikad ne završavaju – tak ni moja priča s pakiranjem ruksaka, ne može završit. Meni su ovi leptirići koje sad imam omiljeni i nema se tu kaj dodati. Di bum sutra, kaj bum jela, di bum spavala, od kud vozi bus – to su mi omiljena pitanja. Kaj mogu nego plakati od sreće!
Zakaj sam sad u Tajlandu? Tu je sunce, nema ebole, i nadam se da nema ISIL-ovca. Meni je to čist dosta. A za sve druge ljubavne priče se tajming mora drugačije posložiti.
Ajmo mi nazad, na moju današnju situaciju – obavila sam avione, došla do hostelića, sve negdje oko 7 u jutro, vi ste debelo spavali, jer sam tu šest sati u plusu – i doći će mi Nova Godina prije 🙂
Bangkok – oooo Bože mili, koji grad…8.5 milijuna ljudi (pročitala sam na netu)!
Dok sam se vlakom vozila do “centra” sam bila šokirana – kolko ogromnih zgrada. Nikad to prije nisam vidla.
Smještena sam u malom hosteliću, nije u centru, trenutno sam jedini gost …..to mi se ne sviđa. Nisam baš u điru za luda tulumarenja po onom poznatom Ko San (ulica poznata po partijima i hostelima-ne znam kak se točno piše), tak da sam solo brijač. Nema veze ….. do sad sam se muvala po tom kvartu…pojela ručak za famoznih 7 kuna ( nije niš valjal), popila pivu za 10…..istuširala sam se, kosa mi se posušila za 5 minuta na suncu….i još ću se tuda malo šetat, jer mi se neda ić do centra. U avionu nisam spavala uopće….kaj da vam velim letila sam sa China Airlinesom….ah ah ah…nije baš nekaj. Nisam ni oka sklopila trenutno sam budna neprestano od ponedjeljka u 5 u jutro. Tak mi i mozak funkcionira!
Niš specijalno mi se nije dogodilo, al sam sretna ko malo dijete! Hvala svemiru i svima divnim ljudima koji su mi pomogli da se ovo zbilja dogodi.
Nadam se da ste već nabavili borove …. imam jednu malu preslatku kuglicu…..za atmosferu al i zato jer znam di su ljudi koje volim i znam kaj ćete svi sutra raditi – napravit ću to i ja nekih šest sati prije vas!
Velika predblagdanska pusa!
veselim se vidjevši te da uživaš u još “nevinom” istoku,neopterećena našim svakodnevnicama.Želim da ti NIRVANA potraje što duže. Veliko SRETNO Alo
Hvala ti Alo, zbilja mi je lijepo i uživam jako. 🙂 Veliki pozdrav i pusa 🙂