U Kampotu smo ostali četri dana. Najveća znamenitost je Francuski most kojeg su Crveni kmeri do pola srušili. Jedan dio mosta je zidani, drugi mentalni. Vide se ostaci starog mosta ispod metalne konstrukcije. Najeklektičniji most koji sam ikad vidla.

S jedne strane rijeke je centar koji ima sve potrebno za putnike – kafići, hosteli, kino, dućani. S druge strane rijek ljudi žive i nema ga na nijednoj karti – ne znam zašto.

Na drugoj strani je pravi život, sve je jeftinije, ljudi su totalno dragi. Super fantastična polja soli, ribarsko selo. Išli smo i do napuštene francuske stanice negdje na brdu – totalno bezveze. Bili smo i u nekim spiljama, hodala sam bosa po spilji oko pola sata jer mi se u japankama klizalo, stopala su mi bila crna od drekeca šišmiša. Benzin za motor se kupuje uz cestu, pakiran je u litarnje staklene flaše od Pepsi Cole i toči se kroz traktur.

Jučer navečer smo išli u kino, gledali smo Killing fields iz 84, zanimljiv film koji prikazuje katastrofe Crvenih kmera. Danas ak uspijemo nabavit karte idemo do Kepa. To je to…Slijede fotkice….pusica velika i još veći zagrljaj svima