Mali burmanski prijatelji

Neki put imamo priliku upoznati nove divne ljude, koji obogate naše živote, a srca ispune s ogromnom ljubavi. Neki put su veliki, neki put su mali. Neki put su muškarci, neki put su žene. Neki put pričamo isti jezik, neki put ne.

Ovaj put su to, za mene, bili mali ljudi s kojima sam provela 6 divnih dana. Kupali smo se u robi, bacali se u ogrooomne valove, crtali, učili engleski i burmanski, navečer palili vatru uz plažu, plesali, pjevali…

Pokušala sam puno puta napisati ovaj post….al mi nije išlo. Teško je naći riječi za neobjašnjive puteve srca. Ovi mali vilenjaci su me osvojili. Njihov osmijeh mi je bio “dobro jutro” i “laku noć”.

Velika srca u malim tijelima šire nevjerojatnu ljubav, radost života i jednostavnost. Kad su me ti malci doživjeli ko frendicu dogodilo se neš nevjerojatno – mama im kupi lizaljku oni dotrče do mene i daju mi ju. Klopaju sladoled u kornetu i ja dođem do njih….svih 5 mi gura svoji polupojedenni sladoled…..”moraš ga jesti, moraš”.

Kad su  me ljudi začuđeno gledali kak se muvam po njihovoj kuhinji i kak komuniciram s njima – mama od klinaca bi im s najtoplijim osmijehom objasnila da pričam burmanski. Umirala sam od smijeha. Samo sam ponavljala kaj oni govore i beskrajno se trudila skužit ih i kužili smo se fantastično.

Najslađi patuljci su nevjerojatno ispunili i obogatili moji život i ovo putovanje.

Svi rade u restaču, kažu da idu u školu, imaju neke školske knjige za pokazat, al dok sam ja tam bila ni jedan dan nisu bili u školi.

Fotkice…koje su oni uglavnom pofotkali…genijalan uvid u klasičan burmanski život.

Mašem i šaljem puse i volim vas.

IMG_1959

kad sam izvadila fotić…mega sreća

IMG_1980

🙂

IMG_1977

selfi

IMG_1973

oni su u pravilu okinuli sve fotke…

IMG_2045

paljenje vatre…

IMG_2039

…i spaljivanje smeća s plaže istovremeno

IMG_2097

🙂

IMG_2146

Toto na svom radnom mjestu…ovo je unutrašnjost njihove kuće i kuhinja, da nebi bilo zabune 😉

IMG_2149

Vidite kaj je oko njih….back to basics 🙂

IMG_2158

Mama kuha…s fotkama su mi složili mali recept

IMG_2159

Jako fina klopa…

IMG_2164

uvijek je daska za rezanje…komad drveta

IMG_2167

njam njam

IMG_2169

još malo i gotovo 🙂

IMG_2171

the end 🙂

IMG_2183

male dnevne igrarije

IMG_2140

Ćuću s osmijehom od milijun dolara

IMG_2138

Zafrkant Susu

IMG_2180

Apsolutni mali kralj…

IMG_2192

I mala divljakuša….na čijem licu vidite tanaku…burmanska šminka

Maungmagan plaža

Došla nam je 2016. godina – nek vam je divna, volite se. Nek nam svima onaj najblistaviji i najfantastičniji “ja” što manje izmiče.

Genijalnih šest dana. Volim burmance i njihovu društvenost, zainteresiranost i komunikativnost. U prosjeku zarađuju oko 150.000 kyata mjesečno (115$). Život u Burmi nije toliko jeftin, piva recimo u kafiću  košta 2.000 kyata (1,5$). Stranci ne plaćaju ništa skuplje od njih. Možda na placu, suvenire i takve stvari i na mjestima na kojima nas ima zbilja hrpa.

Politička situacija u Burmi, za ljude koji tu žive je jako teška. Objasnit ću to nekom drugom prilikom. Kolko sam dobila dojam, organizirano skupljanje otpada na nekim mjestima ne postoji. Npr. na Maungmaganu, pojedu čips i bace ga na plažu, popiju sok i limenku bace na plažu. Obrišu nos i maramicu bace na plažu. Jednostavno, nemaju kud. Sve smeće se pali na plaži. To izgleda stravično. Skupljala sam smeće, al slabo pomaže.

Oko Maungmagana postoje divne, čiste plaže, na kojima nema ljudi. No, nisam išla tamo, čula sam i vidla fotke od drugih. Večer kad sam došla sam upoznala totalno dragi par. Pričali smo puno, družili se s ribarima, koji spavaju na brodovima uz more. Sljedeći dan su me otfurali u Myaw Yit Pagodu, pola sata na motoru. Jako simpa, pagodice na stijenama uz more. Zanimljivo je kak su burmanci pre gostoljubivi, posrame vas totalno. Nema šanse da dozvole da im platite piće, klopu il bilo kaj, neprestano naručuju stvari.

Upoznala sam i hrpu zanimljivih ljudi koji putuju, proveli smo dosta vremena skupa. Čak smo jednu večer zaružili do 5 u jutro na plaži. To je za Burmu ludo jer se tu ide spavat u 22, obavezno. Kad su neki od tih ljudi otišli, bilo mi je baš teško, al to je uvijek tak.

Kupanje u robi, naravno. Tek predzadnji dan sam se oslobodila i malo posunčala u badiću. Bila mi je presmiješna neka starija burmanka – sunčam se i dođe do mene i veli “foto, plis! Ustanem se i počnem se oblačit, ona odmahne rukom, nasmije se i veli “fri stajl ok” …mega liberalna gospođa. 🙂

Doček Nove godine, hrpa petardi, divni vatrometi uz plažu, malo viskija, pive, vožnja s motorima uz plažu.

Sve skupa je to puno ispod standarda koji bi nas zadovoljio, jako bazično, minimalizam svega, al to je Burma zato ju valjda tolko i volim – back to basics.

U svakom slučaju….nastavak slijedi….mislim već sutra…krepana sam i duša mi spava.

Ko Chang – happy new day

Ko Chang je mali otočić u Andamanskom moru. Prekriven đunglom mangrovesa (ne znam prevest, a ne zna ni google). Na kraju nisam otišla na Long Beach, nego sam, naravno, cijelo vrijeme ostala u pripizdini.

Nema motora koje turisti mogu iznajmit – samo se domaći mogu đarat, bicikla naravno nema jer je prebrdovit – i niko nije tak lud. Ko da stalno penješ Črnilovački breg – pa dole, pa opet iznonova. Otok je zbilja prava pravcata đungla.

Moji bungić je ovaj put bio na osami, prvu noć se prozor nije dal zatvorit, nit malo….znate koja me frkica bilo….konstantno čuješ ogromnu buku. Vani je službeni kraj svijeta. Paničar kakav sam ja – svakaj zabrije – neko mi ulazi u bungalo, evo hoda po terasi…pa siktanje zmija…pa ptice lamantire…pa ogromni valovi…pa gušteri skaču po krovu…pa malo uđu unutra. Budila sam se po 2 – 3 puta na noć. Al u biti to je đungla i sva ta buka je skroz normalna stvar.

Bungalove ima mladi tajlandski par i njihovi braća i sestre žive s njima i pomažu im. Prekul su, ful dragi.

Kak sam već napisala, došla sam s parom iz Švicarske, dan prije nas je došao par iz Finske…lepo smo se družili…bio je i stariji gospon iz Francuske. Ljudi koji žive tu, na otoku, ne žele struju, ne žele iznajmljivat motore turistima i vele da i ovako imaju imaju dovoljno ljudi koji im dolaze.

Savršeno mjesto za pušaće trave. Svi puše, valjda od 15 godine, žene i cure u pravilu ne. Totalni chill.

Jednu večer smo imali zabavu, Jay – mlađi buraz od vlasnika bungića je imao 17 rođendan – kak mi se potrefilo. :)….baloni, roštilj, koktelići, pivica….jako fino sve. Vlasnik bungalova je jako flegma i smiješan – kupio je meso krokodila, on to ne jede često, al mislio je da bi nam bilo fora. Naravno da sam probala. Onak je malo teže za žvakat, al ok. Prvo sam mislila – nema šanse da probam, ne jedem meso. Al u biti jebeš navike se povremeno ne mijenjaju – a kad ću opet imat priliku probat krokodila? I tak ….. krokić je zanimljiv.

Zabava je bila štosna, u silnim razgovorima sam saznala da su prošle godine (2014.) u “dvorištu” bungića obračun imale 2 kobre – jedna kraljevska i jedna obična. Nisu ih dirali, kad je fajt završil kobre su otišle. Vidil je to i gospon francuz. Inače, otok je krcat kobrama, osobito kraljevskim. Ima ih po svuda i svi koju tu češće dolaze su ih vidli – nisam ih vidla, al sam skoro pa ziher da sam ih čula.

Doček Nove godine je bio super jak. Na Staru godinu, smo se išli prošetat do Long Beacha di je bio party. Vidli smo smiješan natpis posred plaže – Happy New Day. To vam je atmosfera otoka i to je bila atmosfera dočeka. Svaki dan je Nova godina, rođendan – il kaj god si želiš.

Vlasnica hostela ima mlađu, jako dragu sestru i ona me učila tajlandski, ja nju engleski. Sad relativno znam brojat do 100 i za dalje imam napisan šalić. Mogu ić jest na plac i naručit si vegetarijansku nezačinjenu klopu. Super sam pričalica.

Jučer sam bila u Ranongu, morala sam čekat noćni bus za Bangkok 9 sati. Bila sam na placu, pojela finu rižu s povrćem, gljivama i tofuom. I nisam imala više kaj ….nemaš kaj zbilja….kava, piva, čaj….pa ispočetka. Čekanje busa ne kolodvoru me izludilo. Ženskica u birtiji me ponudila da se idem unutra istuširat, il odspavat na klupi….trebala sam …..da sam znala kakva me vožnja čeka! Oooo majko mila.

Želim vam svima da u Novoj 2015-oj  imate prikvačen iskren osmijeh, da vam je svaki dan ispunjen i različit od prethodnog. Budite sretni, iskreno i duboko sretni i ispunjeni.

Volim Vas, najveća pusa iz prijestolnice Siama – Ayuthaye.

 

Raj u divljini

Pozdrav ekipica…ak se pitate di sam – u raju.

Pisem vam s moba s neta kojeg imam na Thai SIM kartici. Otok je ludilo. Struje ima od 19 do 22…tad se gasi generator. Kad sam tu dolazila s brodom…nestalo je benzina na brodicu  -cirkus.

Dosla sam na otok zajedno s jako dragim parom iz svicarske. Smjesteni smo na strani otoka di zbilja nema niceg. Samo nasi bungalovi. Totalni mir. Kad sam u bunaglu prvi dan zatvarala prozor…po meni se prosetal ogroman guster – velicine ko od lakta pa do kraja prstiju na ruci.

Popodne se nas troje islo prosetat do kao poznatije strane otoka zvane Aoi  Yai ili Long Beach. Mislili smo mozda tu bude ljudi  – neka guzva, nekaj ….nula bodova. Bungalovi povuceni u sumarak. Imaju kao terase di se moze popit pice. Nema lezaljki na plazi, nema suncobrana, niko nis ne prodaje. U tih par kafica si sam radis kavu ….totalni chill. Kad smo se vracali vec je bil mrak….i naravno da smo se zgubili. Pjesak na plazi nije bijeli…nego lagano zuckasti. A sve je tolko divno i tolko mirno. Nema auti, par motora. Na cijelom otoku su i dva ducana. Tolko mi se svida da mislim da cu ostat dulje od plana. Bum vidla…nakon par dana bi se prebacila na taj Long beach…pa cu vidit…ne zuri mi se nikam totalni zen. Svi su tolko skulirani. Navecer na zajednickoj terasi …ekipa slika, pljuga, igra se sah, cita se, tu i tam neko prica….al ne precesto. Zbilja sam odusevljena.

I ne znam jel sam napisala …u pravilu je mala stazica na otoku betonirana, pola nje…druga polovica je blatnjavi put…gore dole…dost je brdovit otok. Setnja je zbilja ko po dungli.

velika pusa i veliki mah.

Ak se ne mogu javljat…sori…zbilja je tesko uhvatit signal.

Cmok

Sihanoukville

Hej, hej….do jučer je bio mah mah s plaže!

U četvrtak sam išla na bus za Sihanoukville – grad blizu plaža, ima nekoliko plaža …..ja sam bila na nekoj od njih koja počinje na “O”. Čekajući bus sam se skompala s Mihaelom, planirala sam odma otić na otok…al jbg, nije mi se dalo…..čak se ni jednom nisam s ručnika odvukla u more. Ima vas kojima je ovakvo đubrenje super poznato.

Pošto sam tu došla prilično lošeg raspoloženja, Mihael je savršeno društvo jer super nezahtjevno šuti. Ovdje se u biti nisam mogla dobit. Laganica mi jebeno odgovara, al ono kaj vidim oko sebe je van svake pameti.
Bili smo na nekoj plaži koja je kao super kul i in. I di su jebene zabave. Mi to nismo vidli.
Đubrili smo na jednom mjestu pet dana i jedina stvar koju smo radili je bilo promatranje drugih. Zaključili smo ak želiš imat birc na plaži moraš imat ful servis-hrana, piće, žene, droge. Kad vam nude klopu odma pitaju za ženske i drogu…..u stilu…”imamo super roštilj, koktele za 12 kuna, točeno pivo za 5, ak hoćeš jebenog komada…il hoćete neke tabletice….naravno da se može nabavit kaj god želiš.

Predugo sam bila u toj atmosferi, danas smo konačno uhvatili bus za Kampot i sad sam konačno na normalnom mjestu.
Velika pusa i mah