Fotke s treka i Inle

Na Inleu sam se đirala na bicu jedan dan, slijedeći je nas osmero rentalo čamac, pa smo se vozikali – zanimljivo.

Na kraju je sve ispalo drugčije nego sam planirala – trebalo mi je malo mira, pa sam misla da ću od Inle jezera nastavit sama. Al mi se Susane priključila, što je ispalo dobro.

Susane je totalno fora. Opskrbila me je s stvarčicama koje bi mi mogle bit korisne. Što je super, sutra dolazi u Hpa An, pa se vidimo.
Oliver je imao taman tolko vremena da ode do Hpa – Ana, tak da smo otišli zajedno. Što je super, jer ima lude šeme zašprehavanja klinaca, igranja i druženja s lokalcima. Pomalo kuži burmanski. Jučer smo se dva sata ispred nekog dućana natezali s klincima, čak su nam poklonili mleko.

Danas smo na vožnji s pick upom po samostanima u špiljama, totalno zanimljivo.

U svakom slučaju…fotkice…sutra il večeras postam iz Hpa ana – ima nekih totalno brutalnih slika. Tak da se pripremite.

Inle

Inle

Inle

Inle

Inle jezero

Inle jezero

Skupljanje hrane, često uz pjesmu

Skupljanje hrane, često uz pjesmu

Poljoprivreda

Poljoprivreda

Inle jezero

Inle jezero

Klinci uz trek

Krajolici

Krajolici

Uz trek

Uz trek

Pribor za šminkanje

Pribor za šminkanje

Ekipa s treka

Ekipa s treka

Nyaungshwe – Mawlamayne – Hpa An

Znači vozila sam se na brodu po Inle jezeru, uzela noćni jeftini bus za Bago. Isti dan je i Sussane uzela VIP bus za Bago. Koja vožnja, pred svakim zavojem se staje i pušta aute iz drugog smjera. Otrovala sam se negde s hranom i bilo  mi je jebeno muka. U Bagu smo se našle na stanici i odlučile da idemo da Mawlamayne (tak nekak)…provele smo 19 sati u busu. Tam smo srele Olivera, kojeg je ona ranije upoznala. Bilo mi je zlo i nisam niš vidla ni od grada ni super okolice (najveći Buda i te brije) – bila sam u krevetu 2 dana, čak sam bila kod doktora, rekal mi je da sam se otrovala s mesom. 🙂

Dobila sam 3 vrste lijekova. Prije sam probala s nekim antibiotikom, nije funkcioniralo. Sad sam relativno ok. Oliver i ja smo danas u jutro otišli u Hpa An. Još me uvijek muče grčevi u trbuhu, al sam relativno ok.

Javim se uskoro, nema brige. Tu sam još dva dana, onda idemo na noćni bus za Yangon, Oliver pići u Indiju, a ja još malo guštam u Yangonu i lovim avion za Phnom Penh, sve super! Velike puse

Trek Kalaw – Inle lake

Ako ko planira ići na ovaj trek  Kalaw – Inle Lake, ne idite u vrijeme ljeta. Nema zelenih rižinih polja, nema baš nikakvog zelenila. Sve je posušeno, temperature dosežu četrdeset stupnjava, a vi hodoate s tim monstrumom na leđima. Za vjerovat je da ćete bit pametniji od mene i da nećete otić na treking sa jeftinim tenisicama iz Pitarela.

Jedva čekam da dođem na to famozno Inle jezero i da ih mogu bacit. Ovo je katastrofa, krenula sam sa žuljevima, al ovo sad je neviđeno. Jedina mi je želja negdje naći zbilja dobre sandale u kojima ću nastavit. Ovo je mučenje. Ima nas pet na treku, šareno društvo, poprilično veselo. Jedino kaj me muči je da baš nisu za luda tulumiranja poslije treka. Baš bi bila mega sretna kad bi mogla dočekat da svane u burmanskoj pripizdini.

Al jbg…..isto tak….znate kolko mogu šutit….tak da dok je dana i dok se hoda u pravilu ne progovorim…. i onda konačno kad dođe moje vrijeme ….ekipa se sprema u krevet, a meni dolazi piva iz sela…..

Trek, ko trek, bilo je zgodnih stvari….klinci koji kupaju bufale u rijeci, spavanje u selendrama. Problem je da me sunjara ubila i da sam preiscrpljena za  fotkanje. Tak da ću vam teško moć pokazat. Vrhunac dana mi je kad dođem u selo di spavam, treking mi je muka. Ne bi nikad nikome preporučila, osobito ne u ovo doba godine, horor. Od ovog ću se oporavljati slijedećih tjedan dana. Nije baš da nemam pojma o fizičkim naporima. Hodala sam puno dulje i puno teže stvari od ovog smeha, al ta sunjara  ubije volju za životom…

Čim smo završili s trekom sam tenke ostavila u šumi…..nema šanse da to perem i da ih ikad više obujem i mislim da sam završila s obuvanjem ikakvih gojzi….zgadilo mi se.

Vozili smo se po Inle jezeru oko sat i pol i konačno došli u odredište Nyaungshwe….mali gradić u kojem imate puno burmanskih masaža al ne da mi se isprobavat.

Curke su odma uzele neki nabrijani program….ja sam se bacila u tešku laganicu.

Thomas i ja smo u usporenom điru. U jutro smo jeli 3 sata, prali robu i bauljali po placu tražeći neku verziju torte za Susane, kojoj je danas ročkas. Znači pazite ovo, imamo hrpu od 8 nečeg ogromnog bijelog tankog (bez okusa), 8 smiješnih malih kolača (biskvit s pekmezom), mini naranče i svijeće.

Nadam se da ću nabacit upload te silne kreative. Sad planiram rentat bic i malo se zgubit u okolici …navečer imamo tulač! Nadam se da spavanje neće bit u 22h.

Puse iz tog nečeg na N….. sutra uzimam noćni bus za Bago!

Bagan – fotke, 2 dan

Rijeka Ayeyarwady

Rijeka Ayeyarwady

Brodić

Brodić

Tužno

Tužno

Nas dvije na brodiću

Nas dvije na brodiću

Jako tužno....na onoj velikoj rijeci na A.....ne znam kak se zove

Jako tužno….na onoj velikoj rijeci na Ayeyarwady

...Koji se jede s prženim kikirikijem ...jako, jako fino. Čaj je začinjen i malo mokar

…Koji se jede s prženim kikirikijem …jako, jako fino. Čaj je začinjen i malo mokar

Ne znam kaj je i kak se jede, al čini se zanimljivim

Ne znam kaj je i kak se jede, al čini se zanimljivim

Fotke od drugog dana, nemam ih baš puno….i ne pokazuju najbitnije stvari, al su to

Bagan – fotke

Ekipa, nisam se javljala par dana jer sam bila na treku.

Sve vas puno volim i mislim na vas.

Veliki pusek i još veći zagrljaj

Bagan

Burma me osvojila, a Bagan me potpuno totalno raznesal.

Nije mi jasno da sam za Bagan prvi put čula kad sam prije par mjeseci na youtubu tražila klipiće o Burmi. Naletila sam na ovo:  Myanmar (Burma) in 4k (Ultra HD)
…i sve kaj možete vidit na raznim klipićima i fotkama ne može dočarati njegovu pravu veličinu i snagu.

Postoji Old Bagan – mjesto u kojem su pagode. Do ranih 90-ih su tu živijeli ljudi, danas ne živi nitko. Vlada im je naredila da se moraju preseliti u New Bagan. U roku od godinu dana su morali sklepati nove domove.

U Old Baganu se može naletiti na mega skupe hotele i restorane, al ima i fine ulične hrane.

Postoji i Nyaung U di je najjeftiniji smještaj u blizini.

Morgen i ja smo došle na kolodvor u Nyaung U u subotu u 4 u jutro. Autobusni kolodvor izgleda ko sajmište u Jaski, bez onih fensi kolibica, s jednom prčvarnicom.

Kad sam izašla iz busa sam se fakat šokirala, hrpa ekipe je navelila – di spavate, oćete da vas otpeljam, taksi auto, taksi motor, taksi konj, imam super hotel. Glava mi je bila ko balon. Na kraju smo se zbuksale u tu prčvarnicu i prepile se mijanmarskog čaja . Skužile smo da su hosteli blizu grada, pa smo otišle pješke u potragu – nakon 5 hostela smo našle dvokrevetnu s klimom za 20 dolara (Golden Myanmar) što je super cijena za Burmu.

I tak, nakon doručka smo otišle u đir s konjem – imaš konja, vodiča i ono nekaj malo iza di sjediš. Jako super. Naš konj – Mumu, je imao na glavi jedno pero i rozu ružu. Kul. Bil je najzgodniji.

Bagan, 4000 pagoda. Pagode u Bagnu su otprilike iz 11. i 13. stoljeća. Legenda kaže da je Bagan osnovan kada je Burma prelazila sa hindiuzma i Mahayana budizma na Theravada budizam. Postoji cijela legenda oko toga, koju ne razumijem najbolje. U svakom slučaju tada je započelo ono što burmanci zovu Prvo burmansko carstvo.  Bagan je tada bio najvažnije mjesto za hodočasnike iz cijele jugoistočne Azije.

Nemoguće je opisati Bagan – stavit ću slike. Kad ste tu duša pjeva i znate da ćete se vratiti. Možete iznajmiti male električne motore, bicikle, male kočije, aute, kaj god hoćete. Nas dvije smo uzele kočiju i pogledale oko 11 pagoda – što je relativno ok. Imale smo genijalnog lika koji nam je pokazivao pagode i govorio na što trebamo obratiti pozornost. U svakom slučaju, savjetovala bi Vam da odete u Burmu, Bagan obavezno. Do sada nisam vidla ljepše mjesto. Prostrano i super svečano i mirno, jako mirno. Neki prigovaraju da rekonstrukcije nisu najbolje izvedene – kad ste tu to uopće nije bitno. Ima puno stvari koje se mogu prigovoriti – al to je skroz nepotrebno.

Slijedeći dan je Morgen uzela e – motorić, ja biciklić i vozikale se okolo. Išle smo pogledati kako se radi – lak (Lacquerware, Bagan). Ne znam dal ima riječ za to na hrvatskom. To je ono šareno razbarenje, po predmetima od drva ili bambusa. Prvo se izrebari osnovna slika, pa se nabaci boja, pa se suši, druga rezbarija, druga boja, sušenje i tako unedogled. Izgelda vrhunski. Ljudi koji žele veće komade namještaja čekaju po 2 godine da se završe. Zamislite to – ne dobiješ svoji regal za tjedan dana, nego za dvije godine.

Zatim smo otišle s brodom na vožnju po rijeci Ayeyarwady. Vožnja je trajala sat i pol. Otišle smo do jedne pagode u koji je ulaz s kopna nemoguć. Pagoda ima rupe u zidu za meditaciju po čemu je različita od ostalih, nije bila neko svetište već je služila za meditaciju. Uz rijeku smo vidjeli sasvim novi svijet, ljude koji se tu peru, peru odjeću, žive uz rijeku. Rijeka je totalno prljava i cijeli prizor je bio tužan. Po povratku, smo kod jedne od tih obitelji dogovorile doručak slijedeće jutro za 20 centi. Otišle smo neš pojest, popile pivu, malo neta i na spavanje. Slijedeće jutro buđenje u 5.30, iznajmljivanje e-motora na kojem smo se oba dvije vozile – da ste to samo vidli. Taj motorić vam izgleda ko ono kaj mala deca imaju za igračke, nas dvije na jednom – totalno uklopljene u azijski đir. Otišle smo pogledat izlazak sunca na jednu od pagoda. Nakon toga na doručak – koji je bio najbolji do sad. Sve je bilo žurba. U 7.30 smo bile u busu za Kalaw.

Fotkice, malo kasnije, cmokić

Yangon – fotkice

Eto, malo slikica iz Yangona.
Slike su mi preosvjetljenje, al ne da mi se bavit uređivanjem slika. Sunce mi udara u monitor, teško mi je to popravit. Ak imate neku super ideju kak uštimat rozi canon da slike budu bolje  – javite.

Sutra u jutro lovimo izlazak sunca s jedne od Pagoda, neki ludi doručak kraj rijeke u hard core slamu.

Umorna sam malo i nije neka veza – slike se uplodaju sto godina. Al neću uz slike iz Yangona pisat o Baganu.

Klopa u Burmi je jako zanimljiva, uz rižu se dobije pet porcija različitog povrća. Daju ti riže kolko hoćeš. Hrana na ulici je najfinija i najjeftinija. Ima genijalnih stvari – sok od šećerne trske. Sve to nije neka higijena. Al želudac se treba naviknut. Ima raznog voća – za većinu ne znam kaj je.

Najfiniji su razni prženi orašasti plodovi sa lišćem zelenog čaja – to se zove salata od lišća zelenog čaja.

I da, u Yangonu su zabranjeni motori jer je jedan motorista puknuo nekog važnog političara, tak sam bar čula.

Shwedagon Pagoda

Shwedagon Pagoda

Shwedagon Pagoda u Yangonu - definitivno prekrasno mjesto. Moje fotke ga nazalost ne mogu dočarat  al jbg

Shwedagon Pagoda u Yangonu – definitivno prekrasno mjesto. Moje fotke ga nažalost ne mogu dočarat al jbg

Shwedagon Pagoda

Shwedagon

Sušenje redovničkih haljina - blizu hostela u kojem sam ostala

Sušenje redovničkih haljina

Škola a redivnike - ogromno zdanje, u lošem stanju

Škola za redovnike -ogromna, al fakat u lošem stanju

Škola za redovnike

Škola

Mladi svečenici

Mladi svećenici

Djevojčice u ženskom samostanu - genijalno mjesto, za naše uvjete i životne navike  nezamislivi

Djevojčice u ženskom samostanu. Za naše uvjete i životne navike nezamislivi uvjeti.

Samostan za časne

Samostan za časne

Časna

Časna

odjeća u ženskom samostanu

odjeća u ženskom samostanu

 

Burma me osvojila

Zbilja mi se totalno sviđa ova zemlja, prljavo je i bljak budu stvari, al ima tu neku šarenu, razigranu energiju koja mi odgovara. Internet je muka i ljudi su se prisiljeni družit. Nema otuđenosti.

Ne vezano uz to, mene malo mući pakiranje ruksaka – opet mi niš ne stane. I da, moram si kupit nove japanke – jer mi “krvave sandale” zadaju krvave probleme, a tu prodaju samo tešku plastičnjavu.

Jučer sam dobila vodić po Burmi u tiskanom izdanju – jeeeiiiiii najveća sreća ikad. Kak sam se žalila na vodić, neki Australac mi je dal svoj.

Nisam niš pametno radila, bila sam na placu i hodala malo okolo, al kak imam te jebene žuljeve nisam bas uživala. Mogla bi bit u Yangonu sva tri tjedna, al za par sati pičim u Bagan, a onda ne znam. Plana i programa nema -najveselije :).

Htjela sam još tolko toga napisati, al mozak mi je zakuhal i smrdim si tak jako!

I tak …vidim sve meilove, sve porukice i sve slatke stvarčice, samo mi je nemoguće odgovarat. Za odgovor mi ovdje treba oko 45 min – kad ću imat bolji net ću to popravit. 🙂

Puno vas volim i šaljem nasmijane i tople pozdrave i pusice

Burmanski proricatelji sudbine, samostani i bračne ponude

Danas sam bila kod tzv. fortune tellera – udat ću se dva puta, ova godina mi je najbolja za prvi brak jer mogu upoznati bogatog lika sa dobrom karijerom. Bit ću bogata, ali ću rasipati novac, imat ću više od dvije kuće, maksimalno dvoje djece. Doživit cu srčani udar u 45-oj i živjet ću dugo – luuuudoooo.

U Burmi svečenici i časne skupljaju hranu po trgovinama, hotelima, kućama i to nije neki preformans za turiste nego njihova stvarnost. Imaju stroga pravila za redovnike i časne. Skupljaju hranu u jutro i navečer . Sva ostala pravila ne znam.
Bila sam u samostanu gdje su mladi redovnici. Trenutno ih ima oko 500, većina je doma na ljetnim praznicima. Klince koji ostanu bez roditelja ekipa iz sela dofura kod svećenika da budu redovnici. Mogu biti u samostanu koliko žele, mogu otići kad požele. Totalno drugi svijet.

Otišla sam i kod časnih sestara – one nose svijetlo roze halje, isto imaju obrijane glave – puno razigranije i veselije od redovnika – mi cure, ne 🙂

Bila sam i u meditacijskom centru. Možete ići na Vipasssana meditaciju. Minimalno se ostaje deset dana, maksimalno 6 mjeseci, može se produžiti. Besplatno je, ali možete donirati lovu, prema želji. Htela sam probat i otišla sam kod tipa dogovorit – hahahaha….koji fejl. Znači buđenje u 3 u jutro, zadnji obrok u podne i to je to, meditiraš full time. Rekla sam čoveku – nema šanse, ja to nemrem. Dobila sam knjižicu po kojoj se mogu pripremat i mogu doć kad poželim.  Znači, ekipa imamo kontakte i dnevni raspored, kog zanima – javite. Ak ću pušit travu cijelu slijedeću godinu, možda odem 😀

I naravno, šećer na kraju – neki indijac me žicao da me oženi jer mu treba zelena Eu karta! Očito to nije onaj bogati tip kojeg je proricatelj sudbine na početku dana spomenuo.
Puse

Yangon

Spajanje na internet je ovdje prava umjetnost.
Burmanci jos uvijek nose tradicionalnu odjeću, neprestano se smješkaju i cijela zemlja nije pretjerano iskvarena masovnim turizmom.
Yangon me totalno osvojio, kad se maknete iz centra možete vidjeti hrpu neasfaltiranih ulica. Mrak je u sedam navečer, a kak nema struje nema ni ulične rasvjete. Kad sam odlazila tata mi je rekal – pa kaj će tebi struja, moraš samo napunit telefon i laptop. Nije ni njemu, ni meni, palo na pamet da moram hodat po gradu.
Jučer sam se izgubila hrpu puta.
Bila sam u Shwedagon Pagodi – ostala sam bez daha – proguglajte da vidite kak izgleda, jer fotku nemrem uploadat. Polijevala sam Budu koji je rođen u petak, kad i ja, za sreću. Vidjela sam mjesto na kojem je otisak stopala Bude – nije baš da se vidi, al vele da je tu.
Kasnije sam se izgubila tražeći ručak i naletila na curku koja je bila u istom problemu. Zajedno nam se posrečilo i za 12 kuna smo se prejele u super tipičnom restaću.
Kasnije sam na ulici pila burmanski čaj i uživala i puno se gubila.

Sutra lovim noćni bus za Bagan, zajedno sa Morgan.
Imam naravno par tehničkih problema, tipa imam malo robe – pa kad se tuširam moram sve kaj sam nosila odmah oprat.
U hostelu rano u jutro stavljaju zdjelu s hranom za budističke svećenike koji skupljaju hranu po gradu. Danas u jutro dok sam jela je oko 30 svećenika u koloni prošlo po ulici.
Nažalost imam osjećaj da Burma neće ostati dugo ovak autentična.

Bukirajte kartu za Burmu što prije.

Sad idem vidit meilove, ak ne odgovorim – to samo znači da net ne funcionira.

Pusice velike svima!