Bagan

Burma me osvojila, a Bagan me potpuno totalno raznesal.

Nije mi jasno da sam za Bagan prvi put čula kad sam prije par mjeseci na youtubu tražila klipiće o Burmi. Naletila sam na ovo:  Myanmar (Burma) in 4k (Ultra HD)
…i sve kaj možete vidit na raznim klipićima i fotkama ne može dočarati njegovu pravu veličinu i snagu.

Postoji Old Bagan – mjesto u kojem su pagode. Do ranih 90-ih su tu živijeli ljudi, danas ne živi nitko. Vlada im je naredila da se moraju preseliti u New Bagan. U roku od godinu dana su morali sklepati nove domove.

U Old Baganu se može naletiti na mega skupe hotele i restorane, al ima i fine ulične hrane.

Postoji i Nyaung U di je najjeftiniji smještaj u blizini.

Morgen i ja smo došle na kolodvor u Nyaung U u subotu u 4 u jutro. Autobusni kolodvor izgleda ko sajmište u Jaski, bez onih fensi kolibica, s jednom prčvarnicom.

Kad sam izašla iz busa sam se fakat šokirala, hrpa ekipe je navelila – di spavate, oćete da vas otpeljam, taksi auto, taksi motor, taksi konj, imam super hotel. Glava mi je bila ko balon. Na kraju smo se zbuksale u tu prčvarnicu i prepile se mijanmarskog čaja . Skužile smo da su hosteli blizu grada, pa smo otišle pješke u potragu – nakon 5 hostela smo našle dvokrevetnu s klimom za 20 dolara (Golden Myanmar) što je super cijena za Burmu.

I tak, nakon doručka smo otišle u đir s konjem – imaš konja, vodiča i ono nekaj malo iza di sjediš. Jako super. Naš konj – Mumu, je imao na glavi jedno pero i rozu ružu. Kul. Bil je najzgodniji.

Bagan, 4000 pagoda. Pagode u Bagnu su otprilike iz 11. i 13. stoljeća. Legenda kaže da je Bagan osnovan kada je Burma prelazila sa hindiuzma i Mahayana budizma na Theravada budizam. Postoji cijela legenda oko toga, koju ne razumijem najbolje. U svakom slučaju tada je započelo ono što burmanci zovu Prvo burmansko carstvo.  Bagan je tada bio najvažnije mjesto za hodočasnike iz cijele jugoistočne Azije.

Nemoguće je opisati Bagan – stavit ću slike. Kad ste tu duša pjeva i znate da ćete se vratiti. Možete iznajmiti male električne motore, bicikle, male kočije, aute, kaj god hoćete. Nas dvije smo uzele kočiju i pogledale oko 11 pagoda – što je relativno ok. Imale smo genijalnog lika koji nam je pokazivao pagode i govorio na što trebamo obratiti pozornost. U svakom slučaju, savjetovala bi Vam da odete u Burmu, Bagan obavezno. Do sada nisam vidla ljepše mjesto. Prostrano i super svečano i mirno, jako mirno. Neki prigovaraju da rekonstrukcije nisu najbolje izvedene – kad ste tu to uopće nije bitno. Ima puno stvari koje se mogu prigovoriti – al to je skroz nepotrebno.

Slijedeći dan je Morgen uzela e – motorić, ja biciklić i vozikale se okolo. Išle smo pogledati kako se radi – lak (Lacquerware, Bagan). Ne znam dal ima riječ za to na hrvatskom. To je ono šareno razbarenje, po predmetima od drva ili bambusa. Prvo se izrebari osnovna slika, pa se nabaci boja, pa se suši, druga rezbarija, druga boja, sušenje i tako unedogled. Izgelda vrhunski. Ljudi koji žele veće komade namještaja čekaju po 2 godine da se završe. Zamislite to – ne dobiješ svoji regal za tjedan dana, nego za dvije godine.

Zatim smo otišle s brodom na vožnju po rijeci Ayeyarwady. Vožnja je trajala sat i pol. Otišle smo do jedne pagode u koji je ulaz s kopna nemoguć. Pagoda ima rupe u zidu za meditaciju po čemu je različita od ostalih, nije bila neko svetište već je služila za meditaciju. Uz rijeku smo vidjeli sasvim novi svijet, ljude koji se tu peru, peru odjeću, žive uz rijeku. Rijeka je totalno prljava i cijeli prizor je bio tužan. Po povratku, smo kod jedne od tih obitelji dogovorile doručak slijedeće jutro za 20 centi. Otišle smo neš pojest, popile pivu, malo neta i na spavanje. Slijedeće jutro buđenje u 5.30, iznajmljivanje e-motora na kojem smo se oba dvije vozile – da ste to samo vidli. Taj motorić vam izgleda ko ono kaj mala deca imaju za igračke, nas dvije na jednom – totalno uklopljene u azijski đir. Otišle smo pogledat izlazak sunca na jednu od pagoda. Nakon toga na doručak – koji je bio najbolji do sad. Sve je bilo žurba. U 7.30 smo bile u busu za Kalaw.

Fotkice, malo kasnije, cmokić

6 comments

  1. jedva sam čekala fotografije , gledam ih i vidim tebe kako upijaš taj drugačiji život , eto prenijela si i nama malo hvala ti , uživaj neka ti i duša dalje pjeva

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s