Od potoka Reka prema Baltičkom moru

U idealnim uvjetima izabrala bi vožnju s puno brda, imala bi nabrijanu kondiciju, ne bi bilo vremenskih ograničenja, smjer bi bio svuda. Noge nikad ne bi boljele. Ne bi se cijedila, psovala i dovela tijelo do ruba. Nikad ne bi padala kiša, nikad ne bi grmjelo.
U idealnim postavkama, brutalno utrenirana montirala bi bisage i ne bi osjetila svaki kilometar.

Svako tolko bic pozove. Šapuće – otpuhni prašinu sa zica, promijeni lanac, idemo se zabavit.

Poziv bicikla i ceste se događa negdje duboko, di logike nema. Neobjašnjiva sila. Zov prazne ceste. I nema tu nekih izbora. Možeš samo krenuti.

Na Baltičkom moru su prije dva života počele neke od mojih omiljenih životnih lekcija. Sjetila sam se zaboravljenih želja, priča, puteva koje sam odlučila proći na biciklu. Siv, kišovit i hladan sjever je pozvao. A kad bilo koji smjer pozove, moraš ga uhvatiti.

Idem prema Gdanjsku!

Matematika je mama. Postoje dani na raspolaganju i kilometri koje moraš odraditi. Oko matematike se vrte varijante… Zaokružila sam ukupne kilometre do Gdanjska na 1.500, napuhala sam ih zbog patološkog izbjegavanja brda. Imam 4 tjedna. Matematika kaže 54 km dnevno. Po kiši i grmljavini ne želim voziti. Neki put će bolne noge moliti ludu glavu da ne mrdamo. Neki put samo predah zbog guštanja. I sve to kad se zbroji, nemam neke velike šanse doći do Gdanjska. To me ne muči. Zabrijala sam pa ako ne uspijem ove godine, nastaviti ću slijedeće.

U petak navečer, za probu, montiram svoje nove, prekrasne i funkcionalne bisage na bicikl. Zadnji klik i bicikl je već na podu. “Opet sam zaboravila srediti nogicu! Sad je kasno, to ću riješit putem!”

Zbog najava toplotnih udara, alarm mi zvoni u 5. Mili Bože!

Tata mi daje komad daščice i mudruje – Kad staneš, podšprajcaj tu nogicu, ruši se jer je prekratka.

Najbolji poklon.

U sneno jutro prema skeli…2 km prije skele počinje makadam. Guraona. Misao: – To ti je kad slušaš druge i daš se nagovoriti na ovakve gluparije. Bez obzira što ovaj put ne izgledam ko najveća bajs ciganija, skelar me počastio vožnjom i poželio mi sreću. Bila sam na drugoj strani Save za čas.

Zagorska magistrala. Stavila sam kacigu na glavu, to govori sve.

Stigla sam u Krapinu i roknula 75km dosta brzo. Ultimativno krepana. Ko bi se stigao bavit prizemnim stvarima kao što je kondicija, top forma i sve to. Bolje se raspast putem i brzo potezno doć u kondiciju. To rade totalne budale jer 90% vremena se s mog bicikla ori – jebem ti ovo sranje.

U Krapini su slavili Dane Krapinskog pračovjeka i potrefilo se da “Pračovjeci” i ja spavamo u istom hostelu! Bili su glasni i grlati, a kak nisam razumjela ni riječ tog pećinskog jezika, njihovo groktanje poslužilo mi je ko uspavanka i u 9 sati sam  spavala ko zaklana.

Sat je zazvonio u 5.20. Razvlačila sam se i razvlačila jer je postajala šansa da nastavim grliti jastuk. Tijelo me molilo da ne mrdam iz Krapine. Jedva sam slagala jednostavne rečenice. I um je govorio – ma pogledaj se! Kaj je ovo? Na kaj ti ličiš? Krepanu mačku?

U 7.20 – Ajde, dokle dođeš je pomak. Ak staneš nakon 40 je bolje nego niš.

U 7.30 me cestom prate markacije za Strahinjčicu i pitam se jel moj pes u svojoj knjižici HPO-a ima žig sa Strahinjčice. Možda sam tu trebala doć s autom i pesom. Vjerojatno bi bilo bolje od ove gluposti.

U 7.32. – Jebem ti život! Jel ovaj breg ikad završava?

Patnja je završila u 8.04 u Gornjem Jesenju. Vani je već  toplotni udar. Jako glasno sam lovila dah, cijedila se. Razmišljala o celulitu koji nestaje. Svečano uređene žene su već išle na nedjeljnu misu. Upućivale su mi poglede pune suosjećanja i pozdravljale – Hvaljen Isus!  Moj um je stisnuo ogromnu pauzu i nisam mogla reći ništa drugo osim – Dobro jutro.

Slijedio je spust. Što znači – Juuuuuuuhuuuuuu!  Ništa na svijetu nije ljepše od vožnji po Zagorju. Kak je lepo! Sad ću se tu stalno voziti. Zašto je ovo tak dugo čekalo? Nema ljepšeg za vožnju od Zagorja!

U Bednji sam stala na kavu jer nikad nisam čula slavni bednjanski govor. Frišku figu. Konobarica govori savršen standardni hrvatski jezik. Svaki stol  za kojem su sjedili Bednjanci sam razumjela. Bezveze. Očito smo svi super moderni, urbani i dosadni. Autohtonost je stvar povijesti. Zaboravi te stvari!

Nakon Bednje sam na raskršću mogla desno kroz Ivanec ili ravno gore, kroz Horvatsko i Donju Voću. Preko Ivanca je 3km dulje i ravnica. Ravno gore je 3 km kraće i neki brežuljci, veli Google. Misao vodilja mi je “izbjegavaj brda jer nemreš”. Bez spajanja ikakvih veza u glavi krećem ravno u brežuljke!  Nakon 2 km sam u pravom “brežuljkastom modu”. Patim se, noge vrte pedale, ruke šaltaju brzine, vrtim u prazno. Znoj kapa s mene. Ak je u Gornjem Jesenju bio toplotni udar, bolje je ne pisat o tome kaj je bilo u Donjoj Voći u 11.00.

Spust do Vinice i ultimativni stop u prvoj birtiji. Ništa više nije bilo bitno. Sa zvučnika su se glasno orili najtrash hitovi 90-ih. Ajhaj! Terasa je bila puna neotrežnjenih gostiju sa sinoćnje svadbe. Sve kaj me zabavlja. Predviđam još puno danjeg svijetla…  i fino sam umrtvljena tak da me živo boli đon za to kaj mi je svaki mišić tijela zbotoksiran. Nastavljam dalje. U glavi je smjer Moravskih Toplica, pa dok ne stanem.

Tijelo i um su se jako posvađali. Veza između dva entiteta prekinuta,-polumeditativno stanje. Kad se dovedeš u tu fazu onda ostaje – samo vozi!

Na granici mi je policajac rekao – a ti iz Jaske, svaka čast, čuvaj se. Ko zadnji idot sam pitala – jel to sve? Frajer me zbunjeno pogledal i rekal – da, možeš ići kud god ideš.

Nakon 10 minuta sam se ultimativno usrala. Stavila sam komad drveta pod nogicu i gledala cestu.

–       Jel uopće legalno ovuda vozit bicikl?

–       Kaaaaj je ovo?

–       Pa ovi jure ko da sutra ne postoji!

–      Kaj u Sloveniji postoje neka specijalna bic pravila za koja ne znam?

Niko ne spušta brzinu ispod 120km/h. Pred menom je uski nadvožnjak i brzine su nenormalne. U tom ludilu stavljam kacigu na glavu. Pretrčavam cestu da vidim jel negdje postoji neki skriveni put, jer ja ovuda sa svojim teretnim biciklom ne prolazim! Suze samo kaj nisu krenule – pred menom je nadvožnjak smrti!. To je taj trenutak.  – Ok, smiri se! Ravnopravni si sudionik prometa. Nastupila je mini biciklistička revolucija – odjebite idioti i ja imam pravo biti tu. Imam i zastavicu koja signalizira da me se zaobiđe, imam i bisage i žutija sam od sunca, pa neće me valjda samo tak zgazit. Udahnula sam, skupila svu snagu i neopisivo brzo prepedalirala taj prokleti nadvožnjak. Preživila sam. I ubrzo su se brzine smanjile, svi su me fino počeli zaobilaziti, pristojno voziti  iza mene u zavojima. Milina.

Ponovno sam se popela na brda, spustila se u dolinu i došla u Ljutomer! Ušla u prazan grad, popila cedevitu i kavu. Google map pokazuje još 28 km do Moravskih toplica. Potpuno mi je svejedno jer više nema toka misli. Postoji samo velika praznina. Najpraznije je obično najbolje. Čak i volim to raspadnuto stanje u kojem samo postoji jedna točka. “Ne mogu” je tak i tak samo neefikasno cviljenje, sva priča počinje i završava sa “staješ” ili “gaziš” ništa drugo se ne računa.

U 16.30. sam ušla u Moravske Toplice, roknula sto teretnih kilometara i bila najsretnija na svijetu. Polusvijesno blejanje u kartu u Krapini je očito imalo smisla. Kolko se god činilo nemogućim, ispalo je moguće.

Matematika kaže:- Sutra se možeš namakati s penzićima.

Tijelo kaže: -Sutra se namačeš s penzićima.

Glava kaže: -Namačeš se.

Planirala sam bit u tim toplicama cijeli dan. Al, namakala sam se točnu sat i pol. Nakon kaj sam sat vremena rihtala noge pod te umjetne valove, il kaj god to je, preplivala bazen 8 puta i nadisala se klora, zaključila sam da se tijelo valjda vratilo u normalu i da sad mogu ić raditi bilo kaj drugo.

Mašem

6 comments

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s