Na putu s plaže sam stala u Mawlaymyinu. Tamo sam bila prije dvije godine, al mi je tad bilo poprilično loše i nisam izlazila iz kreveta, osim neš pojest. Ovaj put mi je opet bilo koma. Tolko koma da sam razmišljala o povratku doma. :). Neka prehlada me opasno sašinfala. I još sam imala hrpu popratnih neugodnih tegoba. Između ostalog, ugriz neke male opake životinje, od kojeg još uvijek imam podljev na guzi.
Vidla sam sve žive super poznate pagode u okolici. Otišla sam na neki otok u blizini, mislim da se zove Bilu otok.
Nesvjesno sam bauljala okolo i nisam imala snage za autobus, mada je moja ideja bila tu ostat jedan dan, na kraju sam malo pretjerala.
U pravilu je teško nać neku drugu vožnju osim noćne. Osobito ak se radi o većim udaljenostima….i onda klasično stizanje na destinaciju između 2 i 5 u jutro. Poprilično blesavi rasporedi. Obično ostanem u nekoj prčvarnici dok ne svane. Ovaj put je autobus zaboravio stat na mojoj stanici, na slijedećoj sam došla do vozača i pitala ga jel to Mawlaymyine. Frajer me pogledao zblanuto i pitao – you Mawlaymyine, – rekla sam jes. Majstor je preokrenuo očima i vratio se 30 km. Ostavio me na nekoj ogromnoj praznoj autobusnoj stanici bez ijednog coffee shopa. Tri vozača motora koja se griju uz vatru. Kad su vidli da bus staje, luđačkom brzinom su dotrčali do mene. Zapalila sam si s njima uz vatru. Mala spika i jedan me odbacio do hostela.
Ko što pretpostavljate – nisam kupila kartu za doma.
Šaljem pusice 🙂
-
- Kad pričam o smeću u Mijanmaru, mislim na ovo
-
- Usred Mawlaymyinea
-
- Otok Bilu…bar mislim da se tak zove
-
- Lagani chill 😉
-
- Ovak se suši riža
-
- Malo bliža fotka za bolji dojam
-
- Ovak se rade igračke – od gumica za pekmez i zbilja super skaču. Prve lotptice hopsice
Happened in the sunny side 
Draga Sunci drago mi je da neposustajes u svojim traganjima . Ovdje je magla i ljiga tipicno za sijecanj. Totu je mali kralj uspjela si od kralja izmamiti osmijeh i to je jedna od tvojih misija ali ipak pazi kuda sjedas smotanica jedna. Ono smece je jako zalosno trebali bi organizirati neko skupno ciscenje . Cuvaj se i posalji koju pagodu za dedu. Volimo te
Pozdrav Sunčuljak, vidim da ti ni jednu sekundu nije dosadno, ako se ne baviš drugima imaš pune ruke posla sama sa sobom. Tak i treba. Sad već malo teže pratimo kud putuješ, no nije ni važno. Važno je da ti što više vidiš i da uživaš a slike govore same za sebe.Drago mi je da nisi posustala i kupila kartu za doma, no ipak ju nemoj u jednom trenu zaboraviti kupiti i lijepo nam se vratiti jer nam sad već pomalo nedostaju tvoji uzdisaji, motanje cigareta i polumasni stol od kremice, he,he. Mi smo svi OK i stanje je pod kontrolom.
Puse velike, velike!! Dada