Dawei je n jugu Burme, cca 150.000 ljudi.  Udaljen 16 sati vožnje autobusom od Yangona. U pravilu se tu ide zbog obližnjih plaža. Ja sam tu zbog Maungmagan plaže. Ostala sam jedan dan. Al bio je to divan dan!

U Burmi svi vole coffee mix, naš 3 u 1. Teško je dobit neš drugo. A ja baš nikak ne volim taj coffee mix. Nakon cijelonoćne vožnje u busu, naručim crnu kavu. U stilu – molim vas, blek kofi, plis plis. I presimpa ženskica mi dofura coffee mix posipan s mljevenom crnom kavom. Svaka joj čast na trudu 🙂

Kroz par sati sam imala drugi pokušaj. Velim frajeru – blek kofi, mister, plis no kofi miks. Veli on meni – ofkors madam i bring ju blek kofi. Evo ti njega s širokim osmijehom, provirujem u šalicu i zbilja je crna kava unutra. Zahvaljujem mu maksimalno. Spusti šalicu na stol, skužim dva limuna i rub šalice namuljan s šećerom, ko da pijem martini. Smijeh, svih smijehova. I nije ta kava s limunom loša, nisam mogla odoljet da ga ne iscijedim unutra.

U Dawiu je još bila super prodavačica sugar canea s kojom sam se skompala, jele smo skupa njen kikiriki i moje lješnjake. Na kraju nije htjela uzeti lovu za sok. Ostavila sam novce na stolu.

Smotala sam 5 cigareta na ovom “martini kava mjestu” jer je ekipa bila začuđena mojom motalicom.

Naletila sam na šašavi budistički festival – dobila cvijet u kosu i sve kak se spada. Jela sam na klupici kod razroke žene čije je cijelo tijelo bilo namazano tanakom (onim žutim tipičnim za Burmu). Jednu vrstu jela je imala –  zelje, nudli, neka crvena tekućina i krastavci s prstima promiješano.

I to je to, uživala sam u Dawiu,sad gibam na plažu, ne znam bude tam bilo neta il ne. Ak će mi se svidit ostat ću dulje…bum vidla.

Mašem vam i ludi provod za Novu ak se do tad ne javim.