Sve se promijenilo u sekundi! Složila sam si fini sjeb!

Izašli iz Laosa, dobila izlazni štambilj. Nemam novaca, jer mi prema mojoj kalkulaciji niš ne treba. Michael razmišlja isto. Nemamo love. Kad uđemo u Tajland idemo na bankomat i skidamo bate.

On uredno dobiva vizu. A moja putovnica počinje luđačku šetnju od službenika do službenika. U prvi mah mislim – ne znaju od kud sam i to ih jebe. Krivo. Hrvati ne mogu dobit vizu na granici – ups.

Jel si možete zamislit horor koji se odvija u mojoj glavi. Zaglavila na granici, nemam love za bus do Laosa i nemam love za novu vizu za Laos (30$), dal uopće mogu dobit vizu pošto sam izašla iz zemlje prije 2 minute.

Tajlandski graničari – you just need to go to Vientiane to pick up your visa – no problem. U jebeni Vientian???? Trebam proć pola zemlje???? Daju mi neki papir da ne mogu dobit vizu. Zovu na Laosku granicu i govore da tu imaju neku sjebanu hrvaticu koja ne može uć u Tajland i da joj ponište izlazni štambilj. Michael i ja se pozdravljamo. On ima još cca 2 tjedna vremena do povratka doma. Imali smo plan bit na sjeveru Tajlanda još neko vrijeme i onda lagano prema Bangkoku. Al jebi ga.

Pozdravljamo se, tajlandski graničari me besplatno ukrcavaju u neki bus do granice i tamo će kao poništit moji izlazni štambilj. Dolazim do granice, objašnjavam na laoskoj granici svoji sjeb – lik me u čudu pita “madam, you cant enter Tajland?” Odgovaram mu ne, trebam prije sredit vizu. Lik se počinje smijat i lupi žig “canceled” na taj famozni izlazni štambilj. Na izlasku iz granice vidim svoji ruksak na nekom stolcu – izbačen iz busa. Hahahaha……zakon.  Nakon 10 minuta mi se ukazao bankomat, dižem milju kipa, pregovaram s tuk tuk vozačima i ukrcavam se u naravno preskupi tuk tuk do prve autobusne stanice.

I evo me tu, čekam autobus u 18h za Luang Prabang, di ću, nadam se, nać neki ured u kojem sređuju jebene vize za Tajland. Nadam se da se neću morat spuštat do Vientiana.

U svim knjigama piše da je viza za Tajland besplatna i da se može dobit na svim graničnim prelazima. Naravno da nisam provjeravala na stranicama Ministarstva vanjskih poslova. Ufurala sam se u neki laganini đir po kojem svi oko mene funkcioniraju – zaboravila sam da sam specijalka s jebenog Balkana!

Veliki pozdrav i mah!