Granica

Ekipica veseli bokić, zbilja sam se morala spustit do Vientiana za vizu. Napravila sam cca 850 suludih kilometara. Sad moram čekat do ponedjeljka da mogu otić do konzulata.

Kaj da velim …..zasad niš. Čubim po Vientianu…..možda malo masažice, pivice, vožnjice na bicu i tak. Nemam baš previše izbora.

Držite fige da dobim vizu i da ponovno nekaj ne zajebem! Cijelo vrijeme se trudim bit pametna i skulirana, al mi ne ide.

U hostelu sam upoznala starijeg gospona (cca 65 – 70). On je tu već 6 mjeseci, u istom hostelu. Hostel ima samo dormove sa 12 il 20 kreveta. Lik u tim godinama ne jebe vlastiti komfor ni najmanje. Ispričala sam mu svoju priču, kak sam zaglavila u Vientianu – veli on meni “do what i do – drink a beer”. Neš slično su mi još neki mudri ljudi rekli. Neki vole reći – kad ne znaš kaj da radiš, naruči cugu. Čuvajte se ….puno pusica

Uploadam malo fotkica iz cijelog Laosa, najviše s juga 4000 otoka. Ostalih slika na žalost nemam puno …..kisek

: 4000 islands na Mekongu – mali otok Don Det

: 4000 island Don Det – jug Laosa

: Don Det

: Don Det

: Don Det

: Don Det

: Vožnjica s bicevim po 4000 otoka

: 4000 islands – Don Khon

: Vang Vieng

: Pogled s Phu Si na Luang Prabang

: Loša fotka noćnog placa u Luang Prabangu

: Za one željne art inspirancije – improvizirana lampa s vinskim čašama – Luang Prabang

: Kuang Si Slap – blizu Luang Prabanga

: Kuang Si slap – naravno možete se kupat – juuuupiii

: još malo divnih slapova

: Slow boat po Mekongu – vozite se cca 9 sati 2 dana u stolcima izvađenim iz auta – cool 🙂

: Klinci kupaju bizone na Mekongu

: Pogled s broda – cijelo vrijeme genijalan

Sve se promijenilo u sekundi! Složila sam si fini sjeb!

Izašli iz Laosa, dobila izlazni štambilj. Nemam novaca, jer mi prema mojoj kalkulaciji niš ne treba. Michael razmišlja isto. Nemamo love. Kad uđemo u Tajland idemo na bankomat i skidamo bate.

On uredno dobiva vizu. A moja putovnica počinje luđačku šetnju od službenika do službenika. U prvi mah mislim – ne znaju od kud sam i to ih jebe. Krivo. Hrvati ne mogu dobit vizu na granici – ups.

Jel si možete zamislit horor koji se odvija u mojoj glavi. Zaglavila na granici, nemam love za bus do Laosa i nemam love za novu vizu za Laos (30$), dal uopće mogu dobit vizu pošto sam izašla iz zemlje prije 2 minute.

Tajlandski graničari – you just need to go to Vientiane to pick up your visa – no problem. U jebeni Vientian???? Trebam proć pola zemlje???? Daju mi neki papir da ne mogu dobit vizu. Zovu na Laosku granicu i govore da tu imaju neku sjebanu hrvaticu koja ne može uć u Tajland i da joj ponište izlazni štambilj. Michael i ja se pozdravljamo. On ima još cca 2 tjedna vremena do povratka doma. Imali smo plan bit na sjeveru Tajlanda još neko vrijeme i onda lagano prema Bangkoku. Al jebi ga.

Pozdravljamo se, tajlandski graničari me besplatno ukrcavaju u neki bus do granice i tamo će kao poništit moji izlazni štambilj. Dolazim do granice, objašnjavam na laoskoj granici svoji sjeb – lik me u čudu pita “madam, you cant enter Tajland?” Odgovaram mu ne, trebam prije sredit vizu. Lik se počinje smijat i lupi žig “canceled” na taj famozni izlazni štambilj. Na izlasku iz granice vidim svoji ruksak na nekom stolcu – izbačen iz busa. Hahahaha……zakon. Nakon 10 minuta mi se ukazao bankomat, dižem milju kipa, pregovaram s tuk tuk vozačima i ukrcavam se u naravno preskupi tuk tuk do prve autobusne stanice.

I evo me tu, čekam autobus u 18h za Luang Prabang, di ću, nadam se, nać neki ured u kojem sređuju jebene vize za Tajland. Nadam se da se neću morat spuštat do Vientiana.

U svim knjigama piše da je viza za Tajland besplatna i da se može dobit na svim graničnim prelazima. Naravno da nisam provjeravala na stranicama Ministarstva vanjskih poslova. Ufurala sam se u neki laganini đir po kojem svi oko mene funkcioniraju – zaboravila sam da sam specijalka s jebenog Balkana!

Veliki pozdrav i mah!