Ringišpil

Sa mjesta di nema struje, di se piša po ulici, di se sve zatvara u 21 sam došla u jebenu civilizaciju. Kanalizacija ne ide po pločniku,  sve je fino i zbrzano, al fino!

Znate kaj, ne sviđa mi se! Želim pobjeć iz Phnom Penha što prije. Ovo nije moje mjesto.  Ostala sam u super super urbanom hostelu, di svira cool mjuza, svi su nekak “urbani i kul” i meni se to ne sviđa.

Radije bi da sam došla u neko malo mjesto, tipa naše Jaskice, di se može zaružit al je sve nekak normalno. Imam osjećaj da sam u velegradu i baš me sjebalo na sve moguće načine. Veliki gradovi inače nisu moj đir. Misla sam zapičit na plažu….al sad mi se čini da je to još gora opcija…možda odem do Kampota….nemam pojma. Preksutra u jutro bežim.

U avionu sam upoznala totalno drage cure iz kambodžanske pripizdine, koje rade ko spremačice u Indoneziji. Jednom godišnje idu doma na 6 tjedana. Jedna od njih to radi već 6 godina. Starci su joj umrli kad je bila mala i od tih novaca je uspjela ušparat, kupit zemlju, sagradit kuću (drvenu neku), kupit krave i tak. Rekla mi je da je u Kambodži totalno teško naći posal, skoro pa nemoguće. Zarađuje se tolko malo da se ne može preživjeti.

Vožnja na rigišpilu nas tu i tam baci u raspoloženja koja nisu najjače naša.

Imam normalni net!

Volim vas!

…..cmokec

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s