Moram ovo podijelit s Vama!

Sve avionske karte sam kupila krajem veljače. U svoju tekicu sveznalicu sam napisala – odlazak iz Yangona 1.04. Iz nekog razloga sam prekrižila taj datum i napisala da odlazim 30.03. Sve svoje planove sam prilagodila tome i došla u Yangon prerano.

Jučer samu hostelu srela irca s kojim sam prije bila u par istih hostela. Razgovaramo se i skužimo da s istim avionom odlazimo iz Yangona. U svakom slučaju, danas u pet u jutro – luđačko kucanje na vrata i dernjava – wake up, your plane is leaving. WTF! Ne znam di sam, koji je dan i koji jebeni avion. Totalna zbunjola. Lik je otišao na svoji avion, koji očito nije bio isti ko i moji – al irce je nemoguće skužit,jel tak?
I ajde ne budi lijena, idem konačno provjerit kad ide moji avion – ta na na na 01.04! Ne moram reć da sam mogla radit neš pametnije neg čubit u Yangonu. Ak niš drugo mogla sam ostat negdje di nije tolko vruće i di te komarci ne žderu ko u 9. krugu pakla. Dok sam produljivala smještaj, pojavila se cura s kojom smo bili na vožnji čamcem po Inle jezeru i čiju sam hranu pojela jer sam zaboravila kaj sam naručila. To siroče je moralno pojest moju odvratnu rižu. Bilo me baš sram kad sam ju srela.

Tolko od mene. I sad kad je ovdje podne se idem šetat jer sam morala pakirat stvari, mijenjat sobu i bla bla bla.