Hej, hej konačno Burma, došla sam u Yangon. Nažalost se čini da odavde neću moć postat nikakve fotke jer je internet prespor. Posjedila bi čekajući upload.
U hostelu sam, sve se čini ok. Burmanci su turbo dragi, s toplim smiješkom i hrpom pitanja. Zapadnjaci ne kuckaju po svojim telefonima jer wifi nikak ne radi. Inače ovdje je u sedam navečer totalni mrak, nema struje. Nikad se do sada nisam vozila po tolko mračnom gradu. Hostel ima ogroman generator – pravi pogon. Poslikala budem.
Tolko za sada veliki mah i pusa svima.
Predobro! Šest i pol deci ČEGA košta 3 kune?????? Možemo pretpostaviti, ali ipak napiši
Go girl! 🙂
Draga, ovo zvuči stvarno rajski – muškarci u suknjicama, piva i pomrčina! Uživaaaj! Jedva čekam fotke! 🙂
Pratimo tvoj blog i u mislima putujemo s tobom.Veselimo se novim objavama,sve nas zanima pa piši o svemu.
😉
Katarina Lovreček
🙂 wow pravi početak avanture, slikice željno čekamo, ali samo nastavi izvještavati i bez slika!
😉 go girl!