Zbilja mi se totalno sviđa ova zemlja, prljavo je i bljak budu stvari, al ima tu neku šarenu, razigranu energiju koja mi odgovara. Internet je muka i ljudi su se prisiljeni družit. Nema otuđenosti.

Ne vezano uz to, mene malo mući pakiranje ruksaka – opet mi niš ne stane. I da, moram si kupit nove japanke – jer mi “krvave sandale” zadaju krvave probleme, a tu prodaju samo tešku plastičnjavu.

Jučer sam dobila vodić po Burmi u tiskanom izdanju – jeeeiiiiii najveća sreća ikad. Kak sam se žalila na vodić, neki Australac mi je dal svoj.

Nisam niš pametno radila, bila sam na placu i hodala malo okolo, al kak imam te jebene žuljeve nisam bas uživala. Mogla bi bit u Yangonu sva tri tjedna, al za par sati pičim u Bagan, a onda ne znam. Plana i programa nema -najveselije :).

Htjela sam još tolko toga napisati, al mozak mi je zakuhal i smrdim si tak jako!

I tak …vidim sve meilove, sve porukice i sve slatke stvarčice, samo mi je nemoguće odgovarat. Za odgovor mi ovdje treba oko 45 min – kad ću imat bolji net ću to popravit. 🙂

Puno vas volim i šaljem nasmijane i tople pozdrave i pusice

Danas sam bila kod tzv. fortune tellera – udat ću se dva puta, ova godina mi je najbolja za prvi brak jer mogu upoznati bogatog lika sa dobrom karijerom. Bit ću bogata, ali ću rasipati novac, imat ću više od dvije kuće, maksimalno dvoje djece. Doživit cu srčani udar u 45-oj i živjet ću dugo – luuuudoooo.

U Burmi svečenici i časne skupljaju hranu po trgovinama, hotelima, kućama i to nije neki preformans za turiste nego njihova stvarnost. Imaju stroga pravila za redovnike i časne. Skupljaju hranu u jutro i navečer . Sva ostala pravila ne znam.
Bila sam u samostanu gdje su mladi redovnici. Trenutno ih ima oko 500, većina je doma na ljetnim praznicima. Klince koji ostanu bez roditelja ekipa iz sela dofura kod svećenika da budu redovnici. Mogu biti u samostanu koliko žele, mogu otići kad požele. Totalno drugi svijet.

Otišla sam i kod časnih sestara – one nose svijetlo roze halje, isto imaju obrijane glave – puno razigranije i veselije od redovnika – mi cure, ne 🙂

Bila sam i u meditacijskom centru. Možete ići na Vipasssana meditaciju. Minimalno se ostaje deset dana, maksimalno 6 mjeseci, može se produžiti. Besplatno je, ali možete donirati lovu, prema želji. Htela sam probat i otišla sam kod tipa dogovorit – hahahaha….koji fejl. Znači buđenje u 3 u jutro, zadnji obrok u podne i to je to, meditiraš full time. Rekla sam čoveku – nema šanse, ja to nemrem. Dobila sam knjižicu po kojoj se mogu pripremat i mogu doć kad poželim.  Znači, ekipa imamo kontakte i dnevni raspored, kog zanima – javite. Ak ću pušit travu cijelu slijedeću godinu, možda odem 😀

I naravno, šećer na kraju – neki indijac me žicao da me oženi jer mu treba zelena Eu karta! Očito to nije onaj bogati tip kojeg je proricatelj sudbine na početku dana spomenuo.
Puse

Spajanje na internet je ovdje prava umjetnost.
Burmanci jos uvijek nose tradicionalnu odjeću, neprestano se smješkaju i cijela zemlja nije pretjerano iskvarena masovnim turizmom.
Yangon me totalno osvojio, kad se maknete iz centra možete vidjeti hrpu neasfaltiranih ulica. Mrak je u sedam navečer, a kak nema struje nema ni ulične rasvjete. Kad sam odlazila tata mi je rekal – pa kaj će tebi struja, moraš samo napunit telefon i laptop. Nije ni njemu, ni meni, palo na pamet da moram hodat po gradu.
Jučer sam se izgubila hrpu puta.
Bila sam u Shwedagon Pagodi – ostala sam bez daha – proguglajte da vidite kak izgleda, jer fotku nemrem uploadat. Polijevala sam Budu koji je rođen u petak, kad i ja, za sreću. Vidjela sam mjesto na kojem je otisak stopala Bude – nije baš da se vidi, al vele da je tu.
Kasnije sam se izgubila tražeći ručak i naletila na curku koja je bila u istom problemu. Zajedno nam se posrečilo i za 12 kuna smo se prejele u super tipičnom restaću.
Kasnije sam na ulici pila burmanski čaj i uživala i puno se gubila.

Sutra lovim noćni bus za Bagan, zajedno sa Morgan.
Imam naravno par tehničkih problema, tipa imam malo robe – pa kad se tuširam moram sve kaj sam nosila odmah oprat.
U hostelu rano u jutro stavljaju zdjelu s hranom za budističke svećenike koji skupljaju hranu po gradu. Danas u jutro dok sam jela je oko 30 svećenika u koloni prošlo po ulici.
Nažalost imam osjećaj da Burma neće ostati dugo ovak autentična.

Bukirajte kartu za Burmu što prije.

Sad idem vidit meilove, ak ne odgovorim – to samo znači da net ne funcionira.

Pusice velike svima!

Hej, hej konačno Burma, došla sam u Yangon. Nažalost se čini da odavde neću moć postat nikakve fotke jer je internet prespor. Posjedila bi čekajući upload.

U hostelu sam, sve se čini ok. Burmanci su turbo dragi, s toplim smiješkom i hrpom pitanja. Zapadnjaci ne kuckaju po svojim telefonima jer wifi nikak ne radi. Inače ovdje je u sedam navečer totalni mrak, nema struje. Nikad se do sada nisam vozila po tolko mračnom gradu. Hostel ima ogroman generator – pravi pogon. Poslikala budem.

Tolko za sada veliki mah i pusa svima.