hvala vam na svemu :)

Evo me na samom kraju!

Hvala svima kaj ste sudjelovali u ovoj maloj pustolovini, pratili ovaj smijesni djecji blog i kaj ste mi zbilja bili velika podrska. Hvala vam na svim divnim meilovima, porukama i komentarima. Ovdje sam se  prosipavala, nadam se da mi nis ne zamjerate.

Nemam mobitel, nemam nikakve brojeve telefona, u Jaski mi je iskljucen telefon i nemam internet……. u petak poslje podne sam u jaski…racunam na petkovnu pivu, znate di zivim 🙂 ….ak se ne skljokam zbog vremenske razlike.

Veselim se Jaski, nadam se da je temperatura ljetna i da necu morat izvlacit veste.

Lazy days in Vientiane II.

Jucer sam pokupila famoznu tranzitnu vizu za Tajland i to je to.

Čini mi se nevjerojatno. Bila sam u 6  razlicitih ambasada u (Tajlandska, Malezijska, Britanska, Njemacka, Ruska i Kineska)…ludi putevi povratka.

Polako se svi razilazimo, ostali smo jos samo Mahmoud i ja i u četvrtak oboje gibamo. Svako od nas je ultra sretan da se našao baš u ovom gradu, u ovo vrijeme, u ovom hostelu.  Svi smo imali svoju vrstu problema i vjerojatno bez ostalih bi nam bilo teško funkcionirati.

Nemogu si zamislit tri tjedna u Vientianu bez ovih ljudi!

Vientian je grad kojeg sam upoznala ko ni jedan grad prije. Nisam vidjela najveće znamenitosti, al sam ga osjetila i totalno sam ga zavoljela.

Noćni plac obožavam,  luuuudoooo prefina hrana. Obicno odemo tam, izaberemo nekaj, kupimo cugu  i imamo cijelonoćno kino na terasi hostela.

Hostel je u samom centru i ima malu, malu terasu koja gleda na ulicu. Blizu nas je parkiralište za tuk tuk-ove. Obično se od tuk tuk šofera sve može nabavit, komadi, lady boyevi, droge, kaj vam god treba. Noćna ponuda se naravno obogaćuje.

Znači, oko 22h se na čosku kod našeg hostela poćnu skupljat lady bojevi. Zanimljivo je gledat ko su mušterije!  Vientian ko i svaki grad ima svoje likove, lokalne specijalce. Dok sjedimo vani oko 3, 4  u jutro svi ti čudnovati  likovi nam se priključe i za neke od ovih priča bi radije da ih nisam nikad čula il vidla. Al jesam! Za neke od večeri bi sve dala da se ponove jer su tolko lude da si to ne možete zamislit.

Noćni i dnevni Vientian nisu za prepoznat. Noćni Vientiane je ultra  bizaran i kad misliš da je  večer dosegnula vrh, uvijek, al baš uvijek slijedi jos veći super vrh! Smiješno je da se za sve ovo ne trebaš maknut iz terse hostela.

I na kraju, ako je jedini način da doživim sve ove stvari bio da izgubim putovnicu, vrijedilo je i ne žalim. Sve se događa s razlogom!

Puno pusica vam šaljem, uskoro se vidimo!

Kako mi je ukradena putovnica?

Pa, da objasnim kaj se dogodilo i kak sam točno upala u  ove nove pizdarijice.

Kad sam došla u Vientian otišla sam u hostel,  upoznala sam 2 cure i dogovorile smo se da idemo s biciklima u Budda Park.

Htjele smo promijeniti hostel kad se vratimo pa smo spakirale ruksake i ostavile ih na recepciji.

Uzela sam sve svoje dokumente sa sobom i stavila ih u ruksak-  jebi ga

Počela sam vozit s ruksakom na leđima, al bilo je prevruće….sva roba je bila zaljepljena, znojila sam se ko luda i naravno stavila ruksak u košaru ispred. Nikad prije nisam niš imala u košari ispred bicikla. Bilo je jednostavno prevruće, prek 40. Motalo mi se po glavi – budalo, stavi taj ruksak na leđa, al nisam!

Vozile smo se po neasfaltiranoj cesti, malo selo. Rekli bi – nije opasno. Bila sam zadnja.

U jednom trenutku lik na motoru je do mene i uzima ruksak. Sekunda! Tu sliku  neću nikad zaboravit.

Nisam se mogla ni plakat, valjda prvi put u životu. Tresla sam se – ko luđakinja.

Na kraju je stala jedna obitelj u kombiju i otpeljali su me na  policiju. Jedna cura je zapamtila registraciju motora.

Na policiji su sve zapisali u tekicu i to je to. Neki lik me otpeljal nazad do cura. Otišle nazad u Vientian, otišle do Lao Immigrationa al je bilo zatvoreno jer je nedjelja.

I sad,  hodočastim po uredima, ambasadama, slikam se, meilam se s našim konzulom u Kuala Lumpuru i to je to.

Kaj reći. Sama sam kriva, sjebala sam!

Jedna od curka je ponovno išla u Budda Park, kad se vratila nam je ispričala da smo bile na krivom putu i da smo išle u totalno krivom smjeru.

Bez love bit daleko od doma je definitivno najgora moguća stvar. Hvala bogu, tata mi je poslal novce Westernom, jer drugog rješenja nije bilo.

Bit balkanac u ovakvim situacijama je super nepoželjno. Građani trećeg reda!

Kad se uredi zatvore, ne preostaje mi drugo nego prepričavat lude priče uz pivu il neki voćni šejk.

Za sad mogu bit u Laosu do 3.6 – onda moram van. Pitanje je koja će bit slijedeća destinacija.

Možda se brzo vidimo, a možda ipak ne tolko brzo.

Do sad nisam imala sreće – kad naručim ne začinjenu hranu dobijem ultra začinjenu, kad naručim rižu s povrćem, dobim rižu s piletinom, al možda kad naručim ulaz u Maleziju, dobim ulaz u Maleziju.

Volim vas, hvala svima na velikoj podršci.

Pusa

Ukradena putovnica u Laosu

Samo mali upejet.

Jučer mi je vlastitom greškom, sa bicikla ukraden ruksak sa putovnicom, lovom, karticama, svim hrvatskim dokumentima, fotićem, svim slikama, mobitelom i ostalim važnim sitnicama.

Bila sam na policiji, danas slijedi hodočašćenje po uredima Lao immigrationa.

S menom su dvije cure iz njemačke koje su mi posudile malo love i olakšavaju mi ovu jadnu situaciju.

Ak neko ima neki praktičan savjet kako ishoditi papire brže, il pozna nekog u ambasadi u Kuala Lumpuru, Ministarstvu vanjskih poslova…ko može po dobrom starom hrvatskom običaju ubrzat stvari …neprocijenjivo 🙂

Vjerojatno se vidimo prije plana jer neću moć nastavit putovanje, nego ću se morat iz Laosa vratit u Hrvatsku.

Živa sam, zdrava sam, nisam pala s motora, slomila ključnu kost i takve stvari. Uvijek može bit gore.

Veliki mah